I
OPTIMIST Film
u doba sve češćih debata na temu fluidnosti polnih identiteta i preferenci nekako opstaje ona priča o deset posto kao,
manje-više, tačnom odrazu udela LGBT
populacije u ukupnom broju stanovništva Zemlje. I premda postoji dovoljno jasnih i teško osporivih pokazatelja da
poklonici queer filmova mogu biti zadovoljni ponuđenim na programu FEST-a
2016, deset posto ostaje mera i kada se
povede reč o zastupljenosti queer cinema odeljka na meniju ovog festivala.
U ranijim brojevima Optimista već je
bilo reči o najprimećenijim queer filmovima
lane (Dankinja, Kerol, Tangerine); osim njih FEST
je u svom programu našao mesta za još nekolicinu u svetu zapaženih filmova ove provenijencije. Bilo je prikazano, da krenemo od njega,
nemačko ostvarenje Noćno svetlo (Nachthelle),
zanimljiv i ukupno uzev uspeo film o sve prisutnijem fenomenu panseksualnosti. Ova priča o
ponovnom susretu starih prijatelja i psihološkoj
igri na koju ostatak četvorke ponuka ljubavnik
glavnog junaka ponajpre zaslužuje pohvale na
račun efektno prikazane atmosfere nelagode i
vrhunske glume. Sasvim je zadovoljavajuća i
drama o odrastanju i ne toliko tipičnoj porodičnoj dinamici u širem smislu, Imati 17 godina,
novi film francuskog veterana Andrea Techinea.
Očito je reč o filmu više klase u svakom aspektu,
ostvarenju u kome sve funkcioniše, jedini klip u točkovima ovog fino izbalansiranog filma predstavlja činjenica da je
Techine još pre dvadeset i kusur godina
sa svojim Divljim trskama ipak rekao
znatno više i na primetno intrigantniji i
filmski z