Optimist magazin 028 - februar 2016. | Page 48

E OPTIMIST Istorija inar Wegener je planirao da se ubije na proleće. Nakon što je godinu dana proveo u agoniji čak je odredio i datum svoje smrti – 1. maj 1930. Razlog patnje bio je jednostavan. Bio je ubeđen da je žena rođena u pogrešnom telu. Možda sve bilo daleko komplikovanije jer je Wegener, koga je virtuozno odglumeo Eddie Redmayne u filmu The Danish Girl, osećao kako postoje dve ličnosti u istom telu koje se bore za primat. Jedna ličnost bio je nepokolebljiv danski slikar pejzaža koji, po sopstvenim rečima, „može da izdrži oluje“. Bio je u braku sa ženom čija snaga i talenat su bili ravni njegovom, a možda ga čak i nadmašivali. Gerda Wegener je poznata po svojim ilustracijama za magazine kao što su Vogue i La Vie Parisienne. Druga ličnost koja se nalazila u Wegenerovom telu nije posedovala ove kvalitete. Lili Elbe je, kako je sama napisala u svojim pismima i dnevnicima, bila „nepromišljena, neodgovorna i površna žena“ sklona napadima plača i jedva sposobna da govori pred dominantnim muškarcima. Uprkos ovim slabostima ona je u februaru 1930. godine nadvladala Wegenerov otpor. „Gotov sam“, napisao je Wegener. „Kako stoje stvari, Lili ovo zna već duže vreme i zato je njen otpor svakim danom sve jači.“ Wegener planiranog dana ipak nije izvršio samoubistvo. U februaru 1930. godine upoznao je doktora koji bi mogao, i koji na kraju i jeste pomogao da kroz seriju komplikovanih hirurških intervencija Einar postane Lili. Smrt se nije dala prevariti tako da je u septembru naredne godine Lili preminula zbog komplikacija izazvanih transplatacijom materice. Ciclosporin, lek koji sprečava odbacivanje transplantiranih organa, uspešno je počeo da se koristi tek osamdesetih godina, gotovo pedeset godina nakon Liline smrti. Godinu dana pre smrti Lili se razvela od Grede, odustala od slikarstva i započela vezu sa francuskim trgovcem umetničkim delima. „Moja potreba za kreativnošću se ne nalazi u mom mozgu, očima ili rukama već u srcu i krvi“, napisala je Lili. „Najveća želja u životu žene jeste da postanem majka.“ 48 www.optimist.rs Po njenim sopstvenim kazivanjima prilika da Wegener postane Elbe ukazala se sasvim slučajno kada devojka koja je pozirala Gredi nije došla. Njihova zajednička prijateljica, glumica Anna Larsen, predložila je da umesto odsutne devojke njeno mesto zauzme Einar. Prvo se opirao, ali je na kraju poklekao pod molbama svoje supruge. „Ne mogu da negiram, ma koliko čudno zvučalo, da se nisam osećala prijatno u toj maskaradi“, napisala je Elbe. „Uživala sam u dodiru meke ženske odeće. Osećala sam se mnogo prijatnije nego inače.“ Ovaj slučajan događaj probudio je u Wegeneru duboko usnula osećanja tako da je on nastavio da se preoblači u, kako ju je krstila Anna Larsen, Lili i da pozira svojoj supruzi. Bračni par 1912. godine odlazi u Pariz. Tamo Greda posmatra Einarovu sestru, kako su predstavljali Lili, kako na balovima flertuje sa ljudima koji nisu ništa sumnjali. Po Elbinim kasnijim pričama Greda je postala njen najveći saveznik sa kojim je u narednih petnaest godina živela u nekonvencionalnom braku. Postoje neke sumnje da je Greda bila lezbejka. Njene ilustracije na kojima su prikazane žene u erotskim pozama svakako ohrabruju ovakve slutnje. Kako su godine prolazile Wegener pada u sve veće očajanje i depresiju. Lekari kojima se obraćao za pomoć okretali su glavu sa neodobravanjem ili gađenjem. Neki su dijagnostikovali histeriju, drugi homoseksualnost. „Govorila sam sebi kako je moj slučaj jedinstven i nezabeležen u medicinskoj praksi“, napisala je Elbe. Wegener je živeo u sam osvit razumevanja ljudskog pola i roda. Nemački psihijatar Magnus Hirschfeld, koji je bio i osnivač prve organizacije za borbu za gej prava, otvorio je 1918. godine u Berlinu Institut za seksualno istraživanje. Nakon što se prethodnih trideset godina bavio proučavanjem i dokumentovanjem homoseksualnog ponašanja kod muškaraca i žena širom sveta njegova namera je bila da od seksologije napravi ozbiljnu nau-