doneo odluku da niko ne zna ko je ona, takođe
je njegovo pravo, a sam je rekao da će sinu tu informaciju reći onda kada mali to bude želeo da
zna i bude mogao da razume. Međutim, ukoliko
se zaista radi o surogat materinstvu situacija je
još kompleksnija i može se o njoj diskutovati šire
od priče o Ronaldu. Npr, ukoliko se u matericu
jedne žene ugradi oplođena jajna ćelija – ko je
tu majka? Ona koja je rodila, ili ona koja je donirala jajnu ćeliju? U tom slučaju, dete nema
majku već anonimnu donorku jajne ćelije i anonimnu donorku materice. Surogat roditeljstvo
podrazumeva ugovor surogat majke i bračnog
ili vanbračnog para, negde i singl osoba i uvek
podrazumeva korišćenje oplodne ćelije bar jednog od roditelja koji bi bio i genetski roditelj deteta (genetska surogacija) ili oba roditelja
(gestacijska surogacija). Ipak, ne čini mi se nemogućim da bi uskoro moglo biti moguće da
neoženjen muškarac koji ne može da ima dete
u budućnosti može da dobije dete tako što će
jajnu ćeliju anonimne donorke oploditi spermatozoid anonimnog muškarca, a bebu doneti na
svet surogat majka. Ko će tu biti roditelj, osim
tog čoveka koji je bebu „naručio“? Pod hitno je
potrebno menjati naše konzervativne koncepte
roditeljstva i uskladiti ih sa vekom u kom živimo,
a surogat roditeljstvo nije više bauk u par zemalja sveta (uključujući i konzervu od Rusije koja
ga ima odavno) već se širi, te će uskoro biti moguće i u Srbiji, doduše kao mera populacione
politike po svemu sudeći rezervisana za heteroseksualne parove u pravno definisanim zajednicama, što je diskriminaciona mera u odnosu na
građansko pravo na zasnivanje porodice koje
mora biti omogućeno i neheteroseksalnim parovima, kao i osobama bez intimnog partnera
ma koje seksualne orijentacije oni bili. Stvari se
u ovom kontekstu brzo menjaju i mnogima su
konfuzne i „neprirodne“, samim tim Ronaldov
slučaj i privlači toliku pažnju.
Elem, da se vratimo na temu. Od 2010.
godine pa na ovamo vodeća teorija je bila o „napumpanoj devojci kojoj je plaćeno da se
odrekne deteta“, dok u poslednje vreme ponovo
dominira teorija o surogat majci, praćena još
jednom pričom koja se tako lepo uklapa u ovu
teoriju – pričom o Ronaldovoj navodnoj homoseksualnosti. Od kako je iznenada prekinuo vezu
sa Irinom Šajk o ovome se šuška, a jedan francuski novinar objavio je da je Ronaldo u vezi sa kikbokserom Badrom Harijem zbog kog često
putuje u Maroko. Od tada su slike njihovih druženja preplavile medije, a sve je potkrepljeno činjenicom da Ronaldo neodređeno govori o
svojoj seksualnosti („prija mi moja seksualnost,
uopšte mi ne predstavlja problem“) kao i Rijaninom izjavom koja je upitana da prokomentariše
slučaj rekla „imam mnogo gej prijatelja i podržavam ih na sve moguće načine“. Od tad smo
čuli i da su kik-bokser i fudbaler trebali da zajedno slave Novu godinu, te da su Ronaldu i
majka, ali i predsednik Reala Florentino Perez,
zabranili da se viđa sa navodnim dečkom jer to
kvari medijsku sliku o njemu i utiče na kvalitet
njegove igre. Kao da je Ronaldo Ana Ivanović pa
da zaboravi da igra kad se zaljubi.
Bilo kako bilo, ova saga u kombinaciji
sa teorijama o njegovom očinstvu daju ono što
bi se u sudnici nazvalo „čvrst slučaj“. Da li će doći
do takvog presedana da najveći idol mnogim
klincima širom sveta koji svoj maskulinitet grade
u kategorijama sporta, fudbala i idolopoklonstva Ronaldu ispadne gej? To bi bio katastrofalan udarac mnogim tradicionalnim normama, a
temelji konstrukcije identiteta kod mladih generacija odrastalih uz njega bili bi poljuljani.
Možda je Ronaldu suđeno da osim fudbalskih
mreža poljulja i norme iz korena, a bez obzira na
seksualnost sama misterija oko sina to već dovoljno čini. Mnogi nikad ne bi razmišljali o tome
da nema tog slučaja. Kako će se i ova druga
afera završiti videćemo, ali dokle god čovek daje
golove ne bi trebalo da nas zanima šta drugo
daje. Ili prima.
Vodič kroz gej Srbiju
27