S druge strane, serija Empire (Carstvo)
iz radionice Leeja Danielsa, počestog pretendenta na pobedu u kasnozimskim trkama na
Oskara, gotovo u potpunosti svoje izvorište ali
ishodište pronalazi u umivenoj i znalački zakamufliranoj treš-estetici. Pojednostavljeno rečeno, Empire može se ukratko pojasniti kao
krajnje efektan i izrazito sočan i neodoljiv derivat onoga što nešto stariji pamte kao baštinu suparničkih serijala Dinastija i Dalas, ali sada
izmeštenih u svet mogula hip-hop muzičke industrije. Sve je tu – mnogoljudna a zakrvljena
porodica, stari dugovi i tajne koje naprosto moraju da isplivaju, pregršt opasnosti spolja, brzopotezna karakterizacija na loše i... lošije likove,
hrpa preokreta, munjevitih i domišljatih dijaloških razmena, gostujućih veličina, šareni hiperdizajn i dovoljno odlika onog čuvenog duha
vremena.
Ako po strani ipak ostavimo krunski i
najuspelije postavljen lik osvetnice Cookie (u
briljantnom tumačenju Taraji P. Henson), koja će,
kanda, godinama još ogromnoj većini biti prva
i najdraža asocijacija na viđeno i doživljeno u
slučaju serije Empire, ovaj megauspešni TV rad
(reč je o ubedljivo najgledanijoj novoj dramskoj
seriji u SAD u minuloj TV sezoni) zasigurno će
ostati upamćen i po dovoljno hrabrom uvođenju motiva homoseksualnosti u univerzum hiphopa. Verovatno su svi upoznati u kojoj meri su
homoseksualnost i muško-muška ljubav tabuizirani u hip-hop svetu, te Empire, dakako, uz sva
ograničenja serije koja ipak biva plasirana u
udarnim termiima onoga što se u SAD naziva
basic TV, zaista donosi dašak tihe ali osetne i dovoljno snažne revolucije kroz lik sina homoseksualca, pevačko-producentske zvezde u
povoju, koji na sve to insistira da javno obznani
svoju orijentaciju, uprkos svim mogućim negativnim pa i kobnim posledicama i po sebe i po
porodicu mu, ali i imperiju naglašenu u naslovu
ove serije. Naravno, u prikazu ovog kraka priče
Empire ne ide se dalje od koketnih razgovora,
nešto strastvenijih poljubaca i zagrljaja, ali valja
pozdraviti spremnost autora da se bez uočljivijeg kalkulanstva upuste u polemiku na temu duboko uvreženog tabua.
I tako, na uzorku dva gorepomenuta,
da naglasimo na bis, uspešna rada, ushićeni se
mogu odvažiti i put zaključka da se televizija (u
ovom ili onom svom sadašnjem obliku) u poslednjih par meseci pokazala ne samo kao uobičajeni prozor u svet nego kao prozor u bolji svet,
svet po meri slobode kao ipak mere svih stvari
oko nas. Što kažu u našim krajevima – keep up
the good work!!!! Kad vas molimo.
Vodič kroz gej Srbiju
55