OPTIMIST Skrozza na skroz
neće da je zaposli. Ona zato nema novca za redovnu hormonsku terapiju, a pošto nema ni
trajno prebivalište, onemogućeno joj je i da se
prijavi za operaciju promene pola.
ZNAMO SE OD RANIJE
Slučaj Dajane Pospiš specifičan je pre
svega zbog njene biografije i "prethodnog života". Za psihologe ili teoretičare najveći izazov
verovatno predstavlja Dajanina neonacističke
orijentacije i razlog zbog kojeg je - koliki god da
joj je bio "haos u glavi" - od svih mogućih ideologija, prihvatila baš onu koja se najradikalnije i
najagresivnije protivi bilo čemu što je "drugačije" i van mejnstrima.
Ta i takva analiza svakako bi bila dragocena, ali više nema nikakav značaj za Dajaninu budućnost i funkcionisanje u drastično
promenjenim okolnostima; ovde je daleko važnije na koji će način Dajanu posmatrati i eventualno prihvatiti njeni dojučerašnji saborci i
prijatelji. Zahvaljujući mentalitetu i vladajućoj
netoleranciji, bilo je za očekivati da će je se prijatelji odreći, ali incident u Novom Sadu (odnosno činjenica da je napao muškarac kojeg je
"znala od ranije") dovodi nas pred pitanje svih
pitanja, a to je da li će Dajana biti fizički i životno
ugrožena od strane onih s kojima se do juče borila za zajedničku ideju.
Nešto najbliže odgovoru dao je na
svom sajtu Goran Davidović, lider Nacionalnog
12
www.optimist.rs
stroja, koji je već u naslovu objasnio da je slučaj
Dajana zapravo "zloupotreba duševnog bolesnika u političkoj propagandi". Davidović se,
ukratko rečeno, odriče Dajane: uz navode da
Dolf Pospiš "nikada nije bio član ni aktivista tzv.
Nacionalnog stroja", i da "nikada nije osuđen kao
član Nacionalnog stroja", on objašnjava i da je u
pitanju "dete sa ulice" i "psihički neuravnotežena ličnost" poznata po "problemima" i "sitnim
kriminalnim prestupima", i sve to kao dokaz teze
da je Dajana "medijska manipulacija" kojoj je cilj
diskreditacija Nacionalnog stroja i ostalih "srpskih patriota".
Uz niz sličnih teza, Dimitrijević na
kraju iznosi i svoj "kredo" u vezi s transrodnošću:
"Takozvana "promena pola" je nešto čime se
bombarduju sluđeni konzumenti medija i u Srbiji i u svetu. Ne prođe ni dan da se o tome ne
piše. To je jednostavno projekat i kampanja. Neobrazovani misle da je dovoljno kastrirati muškarca, napuniti ga hormonima, staviti silikone,
našminkati, obući u haljine, da se stvori žena.
Niko ne kaže da je DNK nemoguće promeniti i
da promena pola zapravo ni ne postoji". Po njegovom mišljenju, u pitanju je jednostavno bolest, baš kao što je bolesno i sve što se tiče LGBT
zajednice.
Nije se, naravno, od Davidovića ni
moglo očekivati ništa drugo - sve su to dobro
poznate teze koja on i njegovi istomišljenici već