posebnosti toga susreta. I kazalište je susret – s partnerom na sceni, s grupom, s
publikom, i, opet, na kraju, i uvijek ispočetka, sa samim sobom. „Kako publici u
kazalištu prenijeti istinitost, ako je ne prepoznajemo u životu?“- zapitala nas je
Costance, te nam omogućila da se osjećamo sigurno, i upravo zbog toga smo davali
i primali; otkrivali (se), ostvarivali (se) i stvarali.
Intervjuirao, preveo s engleskog na hrvatski i hrvatskog na engleski, te prilagodio: Damjan Simić
Fotografije s radionice: Lovro Krsnik