Dag Sulstad
TRG 25 SEMPTEMBAR
Posleratna Norveška. Godine odmah iza Drugog svetskog rata. Zašto su to najviše zaboravljene godine, godine o kojima se najmanje govori. Zašto više baš niko o njima ništa ne govori? „Rata se sećamo“, kažu ljudi. „Sećaš li se 1936?“, pitaju. Ili sećaš li se tog-i-tog? Ali ko se seća 1946? Šta je taj narod koji danas o tome ćuti, sanjao 1945, 46, 47.? Mi znamo da je Hokon Niland bio socijalista. Da je mislio o Norveškoj i samostalnosti, o dobrostojećoj fabrici cipela J. T. Halvoršen koja neće biti o vlasništvu porodice Halčvoršen, već u vlasništvu Halvoršenovih radnika. Retko se dešava, ali s vremena na vreme se podižu roletne, i kroz male, opravdavajuće odgovore, poluosvetljene uspomene proviruje ono čega ni sami nisu svesni. Slika vremena kojeg se sami više ne sećaju; prozor sa spuštenim roletnama iznenada otvoren. „Johan Ekre, da“, govorio je Hokon Niland svome sinu Ingeu, dok su se jednog letnjeg dana vozili pored kuća sa po četiri stana na Lobiju gde je Johan Ekre stanovao. „Johan Ekre, da. Bio je to dobar, tih čovek. Neki od nas su mislili da će on biti šef u J. T. Halvoršenovoj fabrici cipela posle rata... Da, da...Ali većina je mislila da jedan radnik ne...“ Tako mora da su govorili s vremena na vreme na pauzama za doručak ili ručak, dok su sedeli između mašina i jeli, ili ležali, dremkajući i čekajući da ih sirene ponovo pozovu na posao, pod zapovestima konzula Halvoršena, u čast njegove kase.
Dag Sulstag, Trg 25. Septembar, Saga T.S.T., Beograd, 2004.