Karin Fosum
NEVESTA IZ MUMBAJA
-Halo?
Nikakvog odgovora. Čulo se samo zujanje. Drhtavom rukom spustila je slušalicu. Sad su i nju počeli da plaše. Sela je na kauč i počela da grize nokte. Napolju je drveće tiho šuštalo. Strah je pretio da je savlada. Uključila je televizor, ali ga je ponovo isključila. Ako bi neko došao na vrata, ne bi to čula od sve tebuke. Odlučila je da ode u krevet. Brzo je oprala zube i otrčala uz stepenice. Navukla je zavese. Svukla je odeću, zavukla se pod jorgan. Ležala je i osluškivala. Imala je jak osećaj da se neko nalazi napolju. To je bilo glupo. Nikad nikog nije bilo ispred kuće, osim srndaća koji su jeli opale jabuke koje im se nije dalo da pokupe. Isključila je lampu i zavukla se duboko pod jorgan. Taj muškarac koji je počinio onaj užas nekad neće doći do njene kuće. On se sigurno skriva. Trista ljudi je zvalo telefon za dojave. Zamisli, ona je bila samo jedan od trista. Onda je čula neki zvuk. Nije umišljala, bio je potpuno jasan. Škljocanje pored zida kuće. Naglo se uspravila na krevetu. Sedela je i osluškivala bez daha. Zatim se začuo zvuk kao da neko nešto vuče. Lindi se smučilo. Sedela je presamićena u krevetu držeći se za prsa. Neko je napolju! Neko je u bašti.Spustila je noge na pod, spremna za trk. Neko će ubrzo početi da petlja oko brave na prvom spratu. Hučalo joj je u ušima, nije mogla da misli.
Karin Fosum, Nevesta iz Mumbaja, Beograd, Laguna, 2010.