Karsten Alnes
NEMOJ DA MI UMREŠ, SOFIJA
Milioni su već bili pod oružjem, spremnost za rat je izbijala i iz francuskih i italijanskih novina. Jedna žena, koja je zagovarala rat, rekla mu je da po gimnazijama i srednjim školama po Evropi – u Engleskoj, Francuskoj, Nemačkoj i Austriji – uče đake tome kako je najveća čast za mladog čoveka da položi život u borbi za otadžbinu; rat je nešto prirodno, od boga dato, plemenito i uzvišeno, i izgleda da je zemlja bila spremna za taj sukob. U udžbenicima su mladi mogli pročitati pesme, priče i pripovesti koji tumače to učenje. A s katedri su profesori i asistenti docirali isto jevanđelje: Prijavite se na front kada čujete poziv i bacite se svim žarom u bitku. Bitka će da vas vaspita, podići će vam moral, ojačati volju, očistiti dušu od mlitavosti i ravnodušnosti, pa ćete tako biti od najveće koristi svome narodu. U kiši od čelika i vatre, svi ćete se pročistiti, i vratićete se svom svakodnevnom životu s novom snagom i novim saznanjima. Žrtve koje ćete morati prineti, učiniće besmrtnim one pale na frontu, patnja će da spasi dušu naroda i da pronese istinu, kulturu u velikom zajedništvu koje se zove Otadžbina.
Alnes Karsten, Nemoj da mi umreš, Sofija, NNK internacional, Beograd, 2010.