Nad Dragom | Page 7

Posjetili smo i najjužniju točku Melbournskog zaljeva. To je Point Nepean. Iako je vani bilo nekih tridesetak stupnjeva, nama nije bilo tako toplo. Puhao je jak vjetar i moram priznati da bi nam toga dana dobro bile došle malo deblje jakne.

Zadnji smo vikend prije povratka u Hrvatsku proveli s obitelji, ali još smo morali ostvariti jednu jako nezaboravnu avanturu. Morali smo posjetiti divlje klokane što smo naravno i napravili. Jedne smo večeri sjeli u auto i otišli u nacionalni park Curchill Park, gdje ljudi mogu šetati i putem vidjeti žive klokane i njihov divlji život. Mislim da je to fascinantno jer se nigdje, pa čak ni u zoološkome vrtu ne može vidjeti toliko klokana, a pogotovo tako izbliza.

To je nažalost bila naša posljednja avantura jer smo dva dana nakon toga morali ponovo sjesti u avion i odletjeti natrag u našu svakodnevicu i hladnoću. Bilo je trenutaka kada sam se htjela vratiti jer su mi prijatelji jako nedostajali, ali bilo je i trenutaka kada sam htjela ostati zbog toplog i sunčanog vremena.

Što smo se više približavali datumu koji je pisao na povratnim avionskim kartama, to su mi više nedostajali moji najdraži. Iako mi je bilo jako lijepo, nisam mogla izdržati ni dana više bez mojih baka i djedova, sestrični i bratića, a najviše bez prijatelja.

Došao je i taj dan! Povratak kući! I nebo kao da je znalo da odlazimo. Odjednom se prekrilo tmurnim oblacima i naglo je pala temperatura. Iako smo takvo vrijeme morali gledati cijeli dan jer je naš let bio po noći svejedno smo pokušali izvući najbolje iz njega. Najteže mi je bilo pozdraviti se od svih jer smo se jako povezali u tih mjesec dana.

Krenuli smo na aerodrom i ponovo morali odraditi dugačak let do Dohe. Tamo smo ponovo presjedali i letjeli do Zagreba. U Zagreb smo stigli u ponedjeljak, 8. siječnja 2018. Bilo je to jedno sunčano jutro u Zagrebu. Sjeli smo u naš auto i krenuli kući.

Ovo mi je putovanje bilo jedno od najdražih, definitivno jedno od onih koje ću pamtiti cijeli život. Voljela bih ga ponoviti, ali želim pričekati još nekoliko godina jer želim biti u mogućnosti zapamtiti još više i iskusiti mnoge nove pustolovine. Nadam se da ću sljedeći put posjetiti unutrašnjost Australije i Tasmaniju.

Znam da je Australija jako daleko, ali tko god si tako nešto može priuštiti, ja bih mu preporučila da ju posjeti, jer je to jedna predivna, topla zemlja s drugačijom kulturom od naše koju svakako vrijedi vidjeti uživo.

Gaia Benedetti, 6. r.