Moje putovanje u Australiju
Ovo je veliko putovanje započelo u utorak 12. prosinca 2017. godine. Na put su sa mnom išli i moji roditelji i moj brat. Pripremali smo se dugo unaprijed, ali samo psihički, pakirali smo se po običaju, zadnji dan.
Toga jutra, ili da bolje kažem noći, krenuli smo u Zagreb na aerodrom. Od kuće smo morali krenuti u četiri ujutro. U Zagrebu smo bili već u 6:30. Kada smo stigli na aerodrom prepustili smo naš auto tatinom prijatelju i tu je započela naša avantura!
Prijavili smo prtljagu. Teško je vjerovati da je to zadnji put da vidiš svoje stvari prije konačnog odredišta. Na aerodromu smo pojeli doručak i popili kakao. Nakon toga morali smo čekati ukrcaj na naš let.
S velikim uzbuđenjem dočekala sam i taj trenutak. Konačno! Čekam ovaj trenutak već duže od 6 mjeseci! Polijetanje! Najbolji je osjećaj kada se avion digne s tla i znaš da je sve u redu, iako me svako uzlijetanje blago plašilo, uvijek sam znala da će sve biti u redu.
Na prvom letu koji je trajao pet i pol sati, vrijeme sam ubijala gledanjem crtanih filmova i serija. Nije mi bilo dosadno, ali jedina primjedba koju imam na avione je to što te tjeraju stalno sjediti. Nakon toliko sati sjedenja, kada smo konačno sletjeli u Dohu, glavni grad Qatara, najljepše mi je bilo ustati na noge i malo prošetati. U Dohi smo čekali još dva sata do polijetanja našeg drugog leta. Kada smo konačno bili u zraku, imala sam osjećaj da ćemo se jako dugo voziti. Na sreću, letjeli smo po noći, tako da sam od ukupnih 15 sati letenja, 8 sati prespavala.
Sletjeli smo u Melbourne! Kakvo olakšanje! Naravno, tamo je bilo ljeto tako da smo iz klimatizirane zgrade aerodroma izašli na +36°C. Bilo je jako toplo! Već je polako padala noć, a grad je prelijep po noći. Toliko visokih zgrada i šarenih svjetlećih panoa! Prelijepo!
Za tih mjesec dana koje smo planirali ostati u Australiji odsjeli smo kod mamine sestrične. Mamina sestrična ima dvoje predivne djece. Malu djevojčicu od dvije godine i malog dječaka koji ima osam mjeseci. Kada smo stigli kod njih, morali smo biti jako tihi jer su djeca spavala. Ali nisu oni bili jedini koji su spavali, meni se činilo da spavam s otvorenim očima. Bila sam jako umorna od dugog leta i jedva sam čekala otići na spavanje.
Idućeg jutra kada smo se probudili, sve je išlo „laganini“. Pojeli smo doručak i nakon toga proveli cijeli dan kod kuće pokušavajući se naviknuti na toplinsku i vremensku razliku.
Sljedećeg smo dana otišli u grad. Divota! Do grada smo putovali vlakom. Njihovi su vlakovi jako brzi i moderni. Prava je uživancija putovati takvim vlakom. U gradu smo, iako to njie prvi put da samo bili u tom gradu, jer ne znam jesam li spomenula da sam s obitelji već bila u Australiji prije 5 godina, razgedali neke glavne ulice, provozali se tramvajem i slično.