Nad Dragom br. 3 | Page 3

Osvrt na roman

Sadako hoće živjeti

Roman koji smo čitali za lektiru zove se Sadako hoće živjeti, a napisao ga je Karl Bruckner. Ovo je antiratni roman.

Mjesto radnje je Japan, tj. grad Hirošima te Marijanski otoci, tj. otok Tinian, a sve se to događa za vrijeme Drugog svjetskog rata tj. 1945.g. i 1955., 10 godina kasnije kada se saznaje da je Sadako oboljela.

Radnja romana govori situaciji za vrijeme rata na američkoj i japanskoj strani. U gradovima vlada glad, siromaštvo i bijeda te se ljudi bore za hranu. U Hirošimi se nalazi obitelj Sadako. Brat i sestra, Šigeo i Sadako, po gradu traže hranu i neke vrijedne stvari dok im majka Jasuko radi u brodogradilištu, a otac im je u vojsci. U isto vrijeme na otoku Tinianu američki vojnici promatraju kako je u bazu stigla neka misteriozna stvar. Kasnije se ispostavilo da je to bila bomba koju je posada Enole Gay bacila na Hirošimu. Bomba je učinila veliku štetu i imala je užasne posljedice. 10 godina kasnije, nakon štafete, Sadako je oboljela od zračenja bombe. Na liječenju u bolnici izrađivala je ždralove u tehnici origami jer je vjerovala da će joj donijeti ozdravljenje. Nažalost, nije ih uspjela napraviti 1000, već je izrađujući 990. ždrala umrla.

Glavni lik je Sadako Sasaki. Kćer je Jasuko Sasaki i oca Sasakija te sestra Šigea Sasakija koji ju je cijelo vrijeme čuvao. Sadako nije zadobila nikakve teške ozljede pri padu bombe, no, znala je govoriti bratu da je i ona pri padu bombe „opečena“, a on je mislio da samo govori gluposti. Deset godina nakon bombe ustanovilo se da je Sadako smrtno bolesna.

Pouka je ovog djela da je čovjek čovjeku najgori prijatelj. Čovjek je u stanju, samo zbog svoje oholosti i želje za pobjedom, oduzeti tisuće i tisuće života.

Iako sam očekivala nešto drugačije djelo mi se svidjelo i uživala sam čitajući ga. No ipak, taj događaj o kojem djelo govori je nešto užasno. Prezirem rat općenito i sva oružja jer ne shvaćam kako ljudi imaju snage to učiniti. Ubiti nekog tko je isti kao i on jer svi smo mi u suštini isti, imamo iste potrebe, svi smo mi ljudi. Ljudi koji dijele zajednički planet, ljudi koji udišu isti zrak, ljudi koji su po Bogu braća i sestre. Djelo preporučujem svima jer ono na zanimljiv način prepričava događaj koji se nikad ne smije zaboraviti, događaj koje čovječanstvo nikada ne smije ponoviti.

Dajana Milohanić, 8. r.