PTIČJI PJEV
Jutros me probudio cvrkut ptica . Pjevale su najljepše pjesme . Kao da su se natjecale koja će pustiti ljepši glas . Cvrkutale su čas tiše , čas glasnije . Tako su bile uporne da mi nisu nikako dale zaspati . Kad sam pogledao kroz prozor , vidio sam ih na trešnji ispred kuće . Skakutale su s grane na granu , a neke od njih su se skupile kao da im je hladno . Neke su raširile krila i poletjele , bile su slobodne i radosne . Dok sam ih promatrao , poželio sam da mi jedna sleti na ruku , da je pomilujem i osjetim njezinu toplinu . Mirisale su na zimu i hladnoću .
Josip Madunić , 5 . razred
MOJE GNIJEZDO , MOJ JE DOM
Moje gnijezdo , moj je dom ! Tu sam odrasla , napravila prve korake , rekla prvu riječ . Taj dom prepun je lijepih i manje lijepih uspomena , ali uvijek ću ga se sjećati , kamo god otišla . Svatko , kad jednom odraste , poželi pustiti krila , poželi letjeti visoko i daleko . Međutim , nije svaki let jednostavan . Na njemu nas znaju ometati drugi ljudi . Neki vjetrovi koji nas guraju lijevo , desno , gore , dolje . Koji nas ponekad i sruše . Ponekad i polome krila . Pa kad nam je najteže , kad padnemo i pomislimo da nemamo kamo poći i kad mislimo da nema izlaza uvijek nas čeka onaj mali , topli kutak kojega zovemo domom , u kojem nas čeka obitelj i u kojem vječno sjaje zrake ljubavi . Za sve nas koji smo krenuli iz tog gnijezda .
Jelena Rojnica , 7 . razred
Različak 37 .