Nova zgrada zajednice nalazi se na kraju sela , na prelazu na polja koja se koriste za poljoprivredu i zamjenjuje privatne radne prostorije , koje više nisu zadovoljavale tehničke zahtjeve . Sastoji se od nekoliko građevinskih elemenata , koji imaju različite funkcije i međusobno su povezani hodnicima . Potpuno prozirno prizemlje povezuje radne zone sa poljima i susjednom seoskom strukturom .
Glavna prostorija sa pećnicama se , međutim , aktivno koristi za proizvodnju šećera samo u tri zimska mjeseca između oktobra i decembra . Zbog toga je bilo važno zgradu dizajnirati tako da je seoska zajednica može koristiti za druge aktivnosti . Tamo se stariji stanovnici sastaju tokom dana na čaju , prikazuju se filmovi ili lokalno pozorište lutaka uveče daje predstave . Iz te zgrade je nastao novi sociokulturni život , koji pomaže u novom definisanju identiteta . konstrukcije , stakla i valovitog lima stvara radnu sobu koja uzima u obzir kulturne probleme seoske zajednice . Kao izraz savremene proizvodnje i kao mjesto društvenog okupljanja i prostora za kulturu , arhitektura oblikuje društvenu zajednicu u selu na održiv način . Ovdje samo poimanje sela dobija novi oblik mimo tradicionalnih koncepata .
Radionica smeđeg šećera nasleđuje kulturne i tradicionalne elemente jezgra sela , odražava njegovu inherentnu
POLJA ŠEĆERNE TRSKE Sjeverna strana je uz polje šećerne trske i ograđena crvenom ciglom , koja postaje područje slaganja šećerne trske i logistička usluga . Južna strana se otvara prema selu i poljima i postaje otvoreni izložbeni prostor za proizvodnju smeđeg šećera . Tri volumena lakog čelika visoke visine služe kao prostor za zabavu , područje slaganja šećerne trske i tradicionalno područje za preradu smeđeg šećera sa šest peći i 36 lonaca .
Transparentnost između različitih građevinskih elemenata i nesmetan pogled na procese koji su uključeni u proizvodnju smeđeg šećera takođe čine zgradu privlačnom za posjetioce . Smanjena materijalnost opeke , čelične
85