isključivo masivnim omotačima , već adekvatnim odabirom materijala , sa posebnim akcentom na sledeće parametre : - Termička inercija elemenata omotača - Visok termički kapacitet materijala - Niska termička difuznost materijala
Četiri ključna elementa koji čine dizajn i konstrukciju efikasnog ventiliranog fasadnog sistema su : 1 . Nosivi zid 2 . Sistem fiksiranja 3 . Ventilaciona šupljina 4 . Fasadne ploče Ventilisana fasada je tip omotača mansama , u skladu sa klimatskim uslovima lokacije .
U ljetnjem periodu kvalitet omotača objekta mora biti analiziran u „ dinamičkom režimu ”, odnosno faktor vrijeme i inercija elementa omotača ne mogu više da budu zanemareni kao što je to bio slučaj u „ statičkom režimu ”.
Kada je riječ o parametrima za garanciju ljetnjih energetskih perfomansi objekta ili preciznije termičku inerciju omotača , EU zakonodavstvo određuje granične vrijednosti kada je riječ o površinskoj masi ( ms ), i u slučaju da taj zahtjev nije zadovoljen ( ms > 230kg / m2 ), postoje granične vrijednosti vezane za termičko kašnjenje ( S > 8h ). Ovaj semplifikovani pristup , ma koliko jednostavan za provjeru i korektan kada je riječ o tradicionalno građenim objektima , je izuzetno limitiran i neadekvatan za vrednovanje ljetnjih perfomansi tehnološki modernih omotača objekta .
Sa fizičke strane posmatrano , željenu termičku inerciju ne moramo postići objekta , u kome je završna fasadna obrada „ odvojena ” od zida za koji je pričvršćena adekvatno projektovanom strukturom . U prostoru između zida i fasadne obrade , pored izolacionog materijala struji vazduh .
Prve ventilisane fasade , projektovane su da omoguće “ isušivanje vlage ” iz zidova , a tek kasnije u svojoj evoluciji su počele da se koriste za postizanje zavidnih energetskih performansi omotača u ljetnjem periodu . Ventilisane fasade spadaju u takozvane “ suve tehnologije ” jer su pričvršćene
36