Fasada je elemenat omotača jake arhitetkonske karakterizacije objekta , elemenat koji predstavlja „ prvu vizuelnu vezu ” objekta sa njegovim korisnicima .
Zbog sve kompleksnijih i zahtjevnijih tehničkih performansi omotača sa energetske , statičke , akustične i estetske strane te razvoja tehnologije različitih materijala kao odgovor na novonastale zahtjeve , tehnološki razvoj omotača još od kraja prošlog vijeka slijedi tendenciju „ odvajanja ” omotača i statičkog sklopa objekta .
Iz tog razloga , „ upravljanje ” energetskim , akustičnim i iluminotehničkim faktorima , postaje daleko izvodljivije implementacijom lakih ( izolacioni materijali ) i prozirnih ( staklo ) materijala koji su tokom poslednjih godina doživjeli izuzetan tehnološki razvoj . Upravo iz tog razloga , moderne tendencije se sve više okreću višeslojnim omotačima objekata .
Omotač objekta može biti definisan kao granica preko koje dolazi do temperaturnih razmjena između klimatizovanih ambijenata i spoljne sredine .
Omotač u zimskom periodu je „ viđen ” ( simuliran statičkom analizom ) kao obična „ barijera ” za prolazak toplote ( iz grijanog prostora ka spoljnoj sredini ) te su stoga njegova termo-izolaciona svojstva „ opisana ” isljučivo koeficijentom termičke propusljivosti njegovih elemenata .
U ljetnjem periodu , ovo pitanje se značajno komplikuje , obzirom da statičke analize omotača postaju prilično grube aproksimacije tako da je nemoguće definisati energetske performanse omotača objekta porijeklo koeficijenta termičke propustljivosti . Uprkos tehnčkim poteškoćama , kvalitetan projekat omotača objekta mora voditi računa kako o zimskim tako i o ljetnjim energetskim perfor-
35