My first Publication Caffe Montenegro broj (162.)

1789. godine postavljeni su temelji prčanjske grandiozne bogomolje L ežala sam na plaži u Dobroti kada mi se pogled zaljubio u monumentalno barokno zdanje preko puta, tj. preko vode. Prijateljica i ja smo, priznajem, znale tek malo više od imena i po neku priču o ovoj ljepo- tici koja nas je mamila u svoje dvori- šte - nekada zaštićeno hladom palmi koje je u međuvremenu pojeo Surlaš. Ubrzo smo došle do uzvišenja na kome leži Bogorodičin hram, u srcu Prčanja. Na ponos svima koji su u njega ulagali, molili se ili samo kao turisti slikali, ovo zdanje prkosno podsjeća na moć Prčanja i njegovih porodica. Velika drvena vrata jednog od najvećih sakralnih objekata na Jadranu bila su zaključana. Došla sam opet nakon mjesec, ovog puta nepo- kolebljiva u namjeri da upoznam duh ovog mjesta, ne samo njegove ponte i restorane. To je značilo sasvim doživjeti građevinu na koju su Prčanjani najpo- nosniji, a koja jednako priča o njiho- vim precima, ljubavi, nadanju i molitvi. Malo prije devet ujutru, pred služenje mise, upoznala sam župnika don Iva Ćorića, koji će kasnije svoje vjernike podsjetiti da se međusobno poštuju i 36 CAFFE MONTENEGRO pomažu, a svakodnevicu ispune milo- srđem. Toplim glasom je podsjećao svoju pastvu da je ogovaranje zlo kome ne treba ni dati šansu i kako je mir u duši i u srcu suština življenja. Nije da nemam za šta moliti Boga, tražiti mu oprost, uslugu ili nagradu, ali u crkvi nikad nisam ostala dovoljno dugo da svijeća dogori. Ipak su mi prijale blage riječi i konkretni savjeti župnika, pjesma vjernika i miris cvijeća koje su raširili ispred oltara i ikona. I zaista, nema nika- kve veze sa mojim (ne)praktikovanjem vjere to što su mi se na prve glasove pobožnih starica suze skotrljale niz lice poput zalivske kiše – brze i punokrvne. Dakle, najzad sam u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije ili Male Gospe, u narodu nazvanoj Bogorodičin hram. Njena gradnja je počela daleke 1789. – godine koja će Francuskoj donijeti revoluciju, a Prčanju temelje grandi- ozne bogomolje. Gradnju je dozvolio zadnji mletački dužd Lodovik Manina, mještani su besplatno cijeli vijek dono- sili kamen sa Korčule a bogate poro- dice mahom pomoraca davale novac za gradnju. Projekat ove velelepne gra- đevine potpisuje mletački arhitekta Projekat velelepne građevine građene 124 godine potpisuje mletački arhitekta Bernardin Makarucio

My first Publication Caffe Montenegro broj (162.) | Page 36