Rekao je profesor - kapacitet - Bog mu rasvijetlio grob: Jednog dana sam mu rekao:
«Među carigradskim učenjacima je poznato da Ti napamet znaš cijeli komentar na djelo
«El-Kafiye» od učenjaka El-Rida.» On je odgovorio: «Doslovan njegov tekst nije mi u pameti,
ali čitav njegov sadržaj znam napamet.» Pred njim je profesor-kapacitet - neka im dušama
obojice Bog dade mira i neka im u zagrobnom životu poveća spokojstvo - učio filozofiju,
astronomiju, geometriju i savladao tradicionalne i racionalne znanosti.
Bio je sposoban u svim naučnim disciplinama i svoje kolege je pretekao koristonosnim
radom na pisanju i sastavljanju dijela. Tamo je održavao javna predavanja i polučio potpun
uspjeh. Tamo je pred njim učio velik broj obrazovanih ljudi i veliki broj djece uglednika i
ministara. Družio se s najvećim učenjacima i najobrazovanijim ljudima i oni su mu priznavali
potpunu vrijednost i apsolutnu sposobnost i šta više priznali su mu duhovnost prethodnih
učenjaka. Dokazalo se da je on jedan od najboljih potonjih učenjaka!. Životami, da je on živio
u vrijeme mudžtehida — neka je uzvišeni Bog sa svima njima zadovoljan - sigurno bi kod
njih bio uvažen! Međutim, on je došao u vrijeme kad je nestalo nekih znanosti. To je odredba
Boga - postojanog gospodara!
Glas o njegovim sposobnostima proširio se među sve društvene slojeve i toliko je bio
popularan među islamskim učenjacima, da je među najistaknutijim učenjacima uziman za
primjer u naukama i bio je čvrst stup među velikim učenjacima - dao Bog uzvišeni da ih
sve više bude do sudnjeg dana! To je onaj učenjak, kome ravna vrijeme donijeti neće dok se
svemir kreće!
Dugo je vremena prošlo,
a vrijeme, nije donijelo njemu ravna!
Vrijeme je skrio s njemu ravnim.
Vrijeme se zaklelo da će donijeti njemu ravna,
Vrijeme, ti si prekršilo svoju zakletvu, pa otkupi se!
Tamo (u Carigradu) družio se s gospodinom Abdurahman-pašom i on mu je najveću
pažnju ukazivao i pazio ga kako to odgovara profesoru. Pred njim je -neka je posvećena
njegova tajna - učio njegov sin Abdullab-beg. Profesor-kapacitet pričaše: «On je, uistinu bio
40
[[[[[[[[[[[[[
U osmanskoj državi nije ostao nijedan učenjak koji bi mu bio ravan, a neka su područja iz
arabistike ostala pusta poslije njegove smrti. Nikog nema u osmanskoj državi koji bi mu
mogao biti ravan!»» I pored tog on se toliko bavio naukom, da sam ga, kad sam mu na bajram
ušao, zatekao, ga, a pred njim rječnik «El-Qamus», ili «El-Esas» (Ta dvojba dolazi od mene,
a ne od profesora) i čita ga.