Uvodna riječ
Poštovani molitelju, draga obitelji!
Mogućnost molitve veliko je blago i snaga kojom stajemo
pred Oca kao njegova djeca i miljenici. Ako roditelji, poučit će
nas Isus, znaju dobrim darima darivati svoju djecu, koliko li će to
više znati naš nebeski Otac koji nas, svoju djecu, ljubi većom i
savršenijom ljubavlju nego li što je to ona roditeljska. „Oče
naš…“ prve su riječi molitve koju su apostoli naučili od Isusa. S
tim djetinjim povjerenjem a, usuđujući se zaviriti i u Očevo srce,
koje nam je u svome Sinu pokazalo, i koje ne prezire vapaj svojih
siromaha, kako kaže psalmist-molitelj iz vlastitoga iskustva,
usudili smo se pripremiti ovaj molitvenik kao pomoć za molitveni
susret s našim Bogom. Sam Duh Božji, ljubav kojom nas Otac
ljubi, za nas se zauzima „neizrecivim uzdasima“.
U vremenima kada je molitva iz mnogog srca vjernika
presušila i kada je obitelj zbog različitih silnica svijeta odijeljena
od svoga izvora, molitva nas ponovno želi približiti Očevom
zagrljaju i kucanju njegova srca koje nam govori: „Ljubim te,
drag si mi, imaj povjerenja u mene, volim svakog člana tvoje
obitelji, želim da budeš dionik radosti u mojoj kući…“
Potrebe su različite. Nekada je to tvoj brak i bračni drug i
sve ono što se svakoga dana među vama događa, nekada su to
tvoja djeca u tvojoj stalnoj brizi da budu zdrava, dobra, poslušna,
zauzeta oko svojih obaveza…, nekada je to tvoj prijatelj ili
prijateljica koji ti je u povjerenju otkrio muku koju nosi, nekada je
to briga za tvoju župnu zajednicu, za velike potrebe Crkve i
svijeta… U ovoj Svećeničkoj godini, jedna od molitava s kojom
dolazimo Ocu je i želja da u svoje Očinstvo obuče naše svećenike,
posebno župnike, župne vikare, one koji s nama podnose svu
„žegu i napor dana“. Možemo li onima, koji za nas i za sebe,
uprisutnjuju Isusa na oltaru, uskratiti svoju molitvenu pomoć?
3