INTERVJU S…
Učenik-novinar KARLO PLEHANDŽIĆ
UČITELJEM MLADENOM MITROVIĆEM
Kako si se odlučio za učiteljski poziv?
M: Za učiteljski sam se poziv odlučio kroz svoja razmiš-
ljanja i razgovore s bliskim ljudima, iako mi to nije bio
prvi izbor što se tiče poziva i posla. U to me vrijeme ma-
lo više zanimala povijest i time sam se htio baviti, no ne-
ki od mojih učitelja iz srednje i osnovne škole te moja
obitelj savjetovali su me da krenem u smjeru učiteljstva
misleći kako bih se tu mogao najbolje ostvariti. Nakon
dužeg promišljanja, odlučio sam poslušati savjete: upus-
titi se u tu učiteljsku avanturu i vidjeti što će mi ona donijeti.
Kako to da si se odlučio biti asistent u nastavi?
M: Vrlo lako: bio sam u potrazi za poslom i kada su me nazvali iz tvoje škole s objašnjenjem kada trebam
krenuti s radom i pitanjem želim li doći, moj je odgovor bio brz i jednostavan: „Naravno, dolazim!“. Poka-
zalo se to kao izvrsna prilika za moj prvi pravi posao i to nikako nisam htio odbiti.
Opiši svoj prvi dojam kada si počeo raditi kao asistent u nastavi.
M: Moj je prvi dojam bio više-manje isti kao i uvijek kada bih se našao u novoj sredini: imao sam tremu od
novog radnog mjesta, pred novim radnim kolegama i, ono najvažnije, bojao sam se hoće li me moj učenik
prihvatiti kao asistenta i uspostaviti sa mnom suradnički i prijateljski odnos.
Jesi li imao neke strahove ili očekivanja od tog posla?
M: Prilikom svog studiranja nisam se previše upoznao s različitim potrebama učenika s posebnim odgojno-
obrazovnim potrebama te me bilo strah hoću li učeniku biti ono što mu treba i hoću li mu moći pomoći u
radu na najbolji mogući način. Bilo mi je jasno da trebam biti oslonac i osoba od povjerenja, ali mi je bilo
važno da u tome budem što učinkovitiji kako bi on mogao obavljati svakidašnje zadatke i obveze koje u
školi bude imao.
Jesu li se tvoja očekivanja od radnog mjesta asistenta ispunila ili si se možda prevario u procjeni?
M: Moja su se očekivanja zapravo ispunila više nego sam se nadao, u smislu da sam s većinom učenika raz-
vio prijateljski odnos. Učenici razreda u kojima sam radio prihvatili su me kao novu osobu u svojoj blizini, a
za kraj, radna je okolina izvrsna. Ljudi s kojima radim također su me lijepo prihvatili i uvijek su spremni dati
mi savjet ili me uputiti u dobrom smjeru što se tiče moga rada s učenicima. Pri tome su vrlo opušteni i su-
sretljivi, stoga mislim da sam došao na pravo mjesto.
Što ti je bilo najteže, a što najlakše raditi kao asistent?
M: Najteže je možda bilo u kratko vrijeme upoznati učenika i njegove potrebe, navike, načine rada i oblike
ponašanja. Svi smo mi različiti i svatko funkcionira na svoj način. On je za mene bio netko novi koga mo-
ram upoznati i o kome moram nešto naučiti, a to sam također i ja bio za njega. Međutim, kroz opuštenu
8