Modul 2 | Page 46

5.3. SOS R J E Š AVA N J E P R O B L E M A Otvaranje i podržavanje (tzv. lajkanje) „grupa mržnje“ na društvenim mrežama jednako je kao i da nekoga udarite u stvarnome životu. Želiš li da te gledaju kao nasilnika? Kad uočiš takvu grupu i odlučiš joj se pridružiti, razmisli kako bi se osjećala kad bi tko od tvojih vršnjaka otvorio grupu u kojoj bi tebe ismijavao. 43 Pogledaj video Lets fight it Together, petzanet.HR/Modul3/poveznice Razmisli. Što prikazuje film? Tko je zlostavljao dječaka i na koji način? Što bi učinio da si svjedok elektroničkoga nasilja u ovome filmu? Komu bi se obratio za pomoć da pomogneš žrtvi elektroničkoga nasilja? Kako bi se osjećao da si ti žrtva elektroničkoga nasilja? Pasivni promatrač (bystander) je svjedok elektroničkoga nasilja koji ništa ne poduzima kako bi pomogao žrtvi. Branitelj (upstander) ne sudjeluje u elektroničkome nasilju, ne sudjeluje u širenju glasina kao ostali vršnjaci, suosjeća sa žrtvom, razgovara s njom i pokušava joj pomoći. Koju ulogu ćeš ti odabrati? Ako znate da pojedinac ili skupina neku osobu vrijeđa, ismijava, šalje joj ružne poruke ili ju naziva pogrdnim imenima na internetu, prijavite to! Jednoga dana i vi možete postati žrtva nasilja! Ako danas vi ne pomognete drugoj osobi, možete li onda očekivati da će netko vama pomoći kad vam ta pomoć bude potrebna? Nemojte samo sa strane promatrati kako se vaši vršnjaci ružno ponašaju prema drugoj djeci, pomozite im i prijavite nasilje roditeljima, učiteljima, pedagozima, ravnateljima ili bilo kojoj odrasloj osobi. Obratiti se možete i organizacijama koje se bave pružanjem pomoći žrtvama nasilja (RED BUTTON, Hrabri telefon...), kao i policiji na broj 192. Elektroničko nasilje postalo je ozbiljan i vrlo opasan problem koji može dovesti do katastrofalnih posljedica ako se na vrijeme ne prijavi. Vrlo je važno pomoći osobi koja je žrtva elektroničkoga nasilja. Valja joj dati do znanja da nije sama, razgovarati s njom, saslušati ju, a potom uputiti komu se može obratiti za pomoć. Kod elektroničkoga nasilja jednako su krivi oni koji su neprimjerenu fotografiju ili videouradak žrtve stavili na internet, kao i oni koji su pisali ružne komentare. Svjedoci elektroničkoga nasilja trebali bi razgovarati s nasilnicima i pokušati im objasniti kako se žrtva osjeća i kako nije u redu to što čine. Sigurnost djece na internetu – Modul 3