2.4. Gluhi telefon
U ovoj temi učenici će se upoznati s načinima rješavanja nesporazuma u digitalnoj komunikaciji te
razlici između komunikacije licem u lice i online komunikacije. Radi boljega razumijevanja ove teme
preporučujemo tekst socijalne psihologinje Ane Antolović Zašto na internetu gubimo samokontrolu
ponašanja, petzanet.HR/Modul4/poveznice.
Zašto na internetu gubimo samokontrolu ponašanja?
Internet je u svakodnevnici ljudi danas nezaobilazan. Internetom se prijavljuju ispiti, dogovaraju
izlasci, obavlja kupnja… Ipak, ponašanje ljudi u komunikaciji internetom razlikuje se od onoga u
komunikaciji licem u lice. U komunikaciji internetom ljudi su spremniji otkriti neku svoju tajnu ili o
nekome pričati (pisati) ne baš lijepo… Zašto je to tako?
K O M U N I K A C I J A
Efekt online disinhibicije
Jedinstvena značajka komunikacije internetom i jedan od elemenata koji tomu doprinosi jest
anonimnost. Anonimnost usidrena u mnoge elektroničke oblike komuniciranja pridonosi nedostatku
suzdržanosti i samokontroli ponašanja (disinhibiciji). Uz to, ona smanjuje društvenu odgovornost,
što korisnicima takvih oblika komuniciranja olakšava sudjelovanje u neprijateljskim, agresivnim
ponašanjima. Primjer su (nažalost) brojne stranice mržnje koje se otvaraju na društvenim mrežama
kao što je Facebook („Vinkovačke ku***“, „Svi koji misle da je Ivana debela/ružna“).
Efekt online disinhibicije može se definirati kao slabljenje „kočnica u ponašanju“ (bihevioralnih
inhibicija) u online okruženjima. Dakle, odnosi se na pojavu da ljudi na internetu govore i rade
ono što obično u interakciji licem u lice ne bi rekli ili učinili. Opušteniji su, osjećaju se manje
sputano i otvorenije se izražavaju, što ujedno znači da su i spremniji ponašati se agresivno.
Disinhibicija može imati dva suprotna smjera. Ponekad ljudi otkrivaju osobne informacije (tajne,
emocije, želje...), pokazuju ljubaznost i darežljivost koja im inače nije svojstvena. Tada se govori o
benignoj/dobroćudnoj disinhibiciji. Međutim, iskazuju se i nepristojne izjave, oštre kritike, ljutnja,
mržnja, čak i prijetnje. Osim toga, posjećuju se i „podzemlja interneta“, stranice prepune pornografije,
nasilja i kriminala – „teritorij“ koji inače, u stvarnome životu, ljudi ne bi istraživali. Tada se govori
o otrovnoj/toksičnoj disinhibiciji. Najčešća je manifestacija toksične disinhibicije slanje ljutitih,
neugodnih i vulgarnih poruka izravno usmjerenih osobi ili nekoj online grupi.
Bila ona benigna ili toksična, ili i jedno i drugo istodobno, postavlja se pitanje koji to online elementi
vode slabljenju psiholoških barijera koje blokiraju skrivene osjećaje i potrebe. Pojavi efekta online
disinhibicije pridonosi šest čimbenika:
2. nevidljivost
3. asinkronost
4. solipsistička introjekcija
5. disocijativna imaginacija
8
1. disocijativna anonimnost
6. minimiziran pojavni utjecaj autoriteta (Suler, 2004).
Sigurnost djece na internetu – Modul 4 - Priručnik za roditelje