Razvoj
matematike
Nakon Grka, najznačajniji doprinos “kraljici nauka” dali su svakako arapski matematičari, bez čijih cifara mi danas ne bsmo mogli ni da sabiramo, oduzimamo, množimo, delimo i uopšte da se bavimo matematikom. Hindu-arapski sistem brojeva počeo je da se razvija u I veku, a ceo sistem, uključujući i cifre 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9 koje svi danas koristimo, bio je razvijen oko IX veka.
Simboli za sabiranje (+) i oduzimanje (-) koriste se hiljadama godina unazad, ali većina matemaričkih simbola je nastala tek u XVI veku. Pre toga matematičke jednačine pisane su rečima, što je bilo veoma teško za čitanje i tumačenje.
Razvoj matematike naročito je ubrzan u vreme italijanske Renesanse u XVI veku, a nastavio se sa naučnom revolucijom tokom XVII i XVIII veka. Moderna matematika veliku zahvalnost duguje razvoju kompjutera.
Italijanski matematičar Leopnardo od Pize, poznatiji kao Fibonači živeo je između 1170. i 1250. godine i poznat je po čuvenom Fibonačijevom nizu (u kome je svaki broj zbir pretkodna dva broja) nazvanom po njemu. Značajan trag ostavili su i Galileo Galilej (1564-1642) i Johan Kepler (1571-1630).
Nemački matematičar Gotfrid Lajbnic živeo je između 1646. i 1716. godine i razvio veoma značajne koncepte u računanju i načine obeležavanja. Paralelno sa njim radio je i Isak Njutn (1643-1727) koji je ostavio vidljiv trag u matematici svojim diferencijalnim i integralnim računom. Njutn je većini poznat po svojim dostignićima u fizici, zakonima do kojih je došao i čuvenoj jabuci koja mu je u tome pomogla, ali je on bio i veoma cenjen matematičar.
Veliki deo Lajbnicovg i Njutnovog rada zasnovan je na teorjama francuskog filozofa Renea Dekarta (1596-1650). Pred toga što je poznat po svojim filozofskim razmatranjima, Dekart je ostavio neizbrisiv trag na razvoj matematike, kreiranjem analitičke geometrije, razvojem sistema koji opisuje geometriju korišćenjem algebre…
Fibonači
Lajbnic
Njutn