Anketno istraživanje / Kulturna baština Prčanja / novembar-decembar 2017 .
PODRUČJE ZAŠTITE KULTURNOG PEJZAŽA
Sljedeće anketno pitanje imalo je za cilj podizanje svijesti javnosti o zaštiti kulturnog pejzaža u naselju Prčanj koji je vrlo ugrožen komercijalnom i neplanskom gradnjom a koja prijeti da potpuno degradira kulturni pejzaž ukupnog Uneskovog Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora . Na pitanje : “ Da li smatrate da je na području Prčanja hitno potrebno uvesti u urbanističkim dokumentima posebno područje zaštite kulturnog pejzaža i u kojim zonama ”, anketirani su , njih 75.4 % jasno iskazali mišljenje da bi trebalo zaštititi sve četiri zone kako slijedi :
ZONA GORNJEG STAROG PUTA IZNAD PRČANJA
OD GLAVATOG DO SPILLE SA STARIM CRKVAMA U BRDU I RUŠEVINAMA SREDNJEVJEKOVNIH KUĆA , SA AUTENTIČNIM POLJOPRIVREDNIM IMANJIMA I TERASASTIM VRTOVIMA ZASAĐENIM MASLINAMA I MEDITERANSKIM KULTURAMA KAO I ŠUMOVITIM PREDJELIMA IZMEĐU NJIH
Pojas srednjevjekovnog gornjeg puta u brdu iznad Prčanja , predstavlja jednu od rijetkih obalnih područja u unutrašnjosti Boke Kotorske gdje kulturni pejzaž i dalje nije napadnut komercijalnom gradnjom i u kojem postoji kontinuitet od mora ( u nekim slučajevima ‒ Glavati ) do vrha planine ( kanjon rijeke Spille ). Srednjevjekovni put gornjeg Prčanja , je dokaz istorijskog razvoja mjesta kada je naselje bilo na gornjim kotama brda Vrmac . Tokom srednjeg vijeka , Prčanj se razvija linearno u brdu počivajući na poljoprivredi . Poseban način obrade zemlje tj . čuvanja humusnog plodnog tla ostvaruje se podzidama od suvomeđe na terasastim nivoima duž padina Vrmca . Krećući se od mora pa prema brdu smjenjuju se i danas sorte mediteranskog voća : agrumi , grožđe , masline , smokve , itd . Ove autentične podzidane terase autohtonih poljoprivrednih sorti i dalje su očuvane na području ispod starog srednjevjekovnog puta koji povezuje Crkvu Sv . Ane sa Crkvom Svetog Petra u brdu te
Staru župnu crkvu Prčanja , pa sve do rijeke Spille . U zonama između poljoprivrednih imanja su drevne stoljetne hrastove i borove šume koje su takođe planski zasađene po kazivanju starih mještana . Povrh svega toga , ova zona naselja posjeduje i nekoliko veoma starih temelja porodičnih kuća za stanovanje koje datiraju iz srednjeg vijeka , pa su uz srednjevjekovne staze i podzide jedini materijalni dokazi nekadašnjeg srednjevjekovnog gornjeg Prčanja u brdu .
Najljepši manastirski kompleks na gornjem srednjevjekovnom putu je Stara župna crkva . Danas je u većem dijelu u ruševinama pretrpjevši velika razaranja u razornom zemljotresu 1979 . U crkvenom ansamblu nalazi se : staro groblje , monumentalni kameni zid prema moru kao temelj čitavog kompleksa , jedinstvena osmougaona kupola , te crkva zajedno sa rezidencijom parohijske palate koja je sada u potpunosti pod ruševinama . Prvi put se ova crkva spominje u dokumentima 1399 . kao Ecclesia Sctae Mariae de Parzana . Rekonstruisana je 1672 . a potom 1740 . izgrađena osmougaona kapela sa kupolom . U noći od 5 . decembra 1703 . u crkvi se desilo čudnovato viđenje , o čemu govori proces u spisima kotorskog biskupa Marina Draga ‘ vol 24 ’, a 1806 . godine papa Pijo VII izdaje breve , kojim se ondašnja Župna crkva u pitanju oprosta pridružuje bazilici Sv . Marije Maggiore u Rimu . Tu važnu povlasticu prenio je na novi Bogorodičin hram papa Pijo X . U prošlosti , kao što je zabilježeno na svetom prazniku Rođenja Marijinog u XIX vijeku . ovu crkvu je posjećivalo čak i do 6.000 ljudi . Mještani Prčanja su tokom dužeg vremena sahranjivani na crkvenom groblju i to većina njih bili su kapetani sa velikim zaslugama na moru , brodovlasnici i sveštenici . Crkveni kompleks su čuvali ljudi pod oružjem u vremenima okupacije . Nakon izgradnje Bogorodičinog hrama 1909 . godine iz Stare župne crkve su prebačene sve dragocjenosti , relikvije , namještaj i ikone u Novi župni hram te gornja crkva u brdu gubi svoj religijski značaj .
integralni plan zaštite kulturnog pejzaža na Prčanju u Crnoj Gori
27