u vodna riječ
tražimo beskrajnu
lj u b a v
šk kao riječ ustvari dolazi iz
Indije, od riječi ‘ašaka’ što
znači nešto obuhvatiti, smotati
ga, prihvatiti, kao bršljan koji
obavija drveće. Na drugim jezicima je to ‘išk
ili ‘ašk, ali je suština ista a to je da je ašk jedna
posebna ljubav. Ima više vrsta ljubavi, ali jedan
je ašk! Ašk je ono što obuhvata čovječije srce i
dušu i tijelo, baš kao što bršljan obavija drveće.
A
Iz aška sve stvari proističu! Iz aška sve
se rađa! Kad se Poslanik, s.a.v.s, uzdigao na
Miradž, Džebrail, a.s., ga je doveo do jedne
granice odakle je Poslanik, a.s., morao sam.
Onda je Poslanik, s.a.v.s., sa aškom išao prema
Allahu, dž.š. I to je ona granica Sidretu-l
munteha gdje može insan da ide. A poslije toga
nema više nikakvih drugih sredstava, nego
putem ljubavi, putem aška se putuje! Ima niz
drugih stvari koje su ovako za ašk povezane.
Iz ljubavi prema Poslaniku, a.s., sve ostalo je
krenulo. Sve ostalo je počelo da se stvara, da
niče, sve ostalo počelo je da se kreće, kao što
Allah, dž.š., kaže: „Da nisam bio u namjeri
tebe da stvorim, ne bih ništa stvorio.“
Tako i u našim lijepim ilahijama,
na niz mjesta, vidjet ćete kako se
spominje ašk. Šejh Selim Sami
kaže: „Od aška si bolestan, lijek ti
je potreban, dođi uđi u ovaj Rabbu
dragi đulistan!“ Iz ljubavi u onome
đulistanu i slavuj pjeva! Đul je ruža, mjesto
gdje ruža raste je đulistan! Đulistan je ljubav,
mjesto gdje bulbul kad se tamo nađe, pjeva iz
te ljubavi. Ašk iz tog bulbula-slavuja govori
zato što se zaljubi u ono cvijeće. Zato je kod
derviša simbol ruža. Ruža je miris, ruža je ašk
koji pokazuje. A kako to? Eh, kad si i ti u ašku
onda ćeš i ti pjevati kao slavuj, ašk kad osjetiš!
Damari na onoj ruži prouzrokuju slavuju da
on tako lijepo pjeva.
Na primjer šejh Sirri baba u jednoj svojoj
ilahiji kaže: “Ko god aškom ne gori, od hajvana
je gori!“ Aškom ko ne gori, on ne može biti
insan. Hajvan ima svoju deredžu. A tebi je
Allah, dž.š., dao jednu određenu deredžu,
gdje ti možeš da budeš u ašku i da goriš u
ljubavi prema Allahu, dž.š. Opet šejh Selim
Sami kaže: „Beš nokta uč harf, to je naš znak.“
To je ašk! Govori se o ašku! Tri harfa koji se
odnose na: a-š-k, evo ga! To je naš znak! To
je od onih koji hoće da vole, koji se trude da
vole, oni su sa aškom prožeti. Ašk je naš znak i
naš simbol kojim mi trebamo da se kitimo. Mi
sve u ljubavi prema Uzvišenom Allahu, dž.š.,
prema Resulullahu, a.s., radimo i ono što
je Allah, dž.š., dao volimo. Idemo tim
putem, prema Allahu, dž.š., da tražimo
beskrajnu Ljubav!!!
Prof. dr. Ćazim Hadžimejlić
Muharrem 1431 KELAMU‘L ŠIFA‘ 5