\áÄtÅá~t xáàxà|~t
`nici vidljivoga Neba. ^etiri
gradske kapije aksijalno postavljene u smjerovima ~etiri strane
svijeta, vodila su prema nutrini
gradskog prostora, nagovje{tavaju}i ~etiri Kapije Neba. Unutra{njem prostoru dat je namjeran
centripetalan smjer od ~etiri
pravca, kao putovanje du{e ka
svom centru, ka svom primordi-
jalnom obliku i mjestu, ka svom
Izvoru, a ta~no u sredi{tu te kru`nice, u srcu grada, u Bagdadu
nalazila se d`amija (mesjid-i-jami). Posmatraju}i strukturu grada kako bi je vidjele sufije, bilo bi
mogu}e vanjske forme grada
usporediti na slijede}i na~in, zidovi su kao [erijat – Bo`iji zakon,
unutra{njost, svjetovni dio grada
kao Tarikat – duhovni put, a sredi{te, Mesjid-i Jami, kao Hakikat –
Istina. Mesjid-i-Jami doima se poput blaga skrivenog u tijelu, kao
~isto srce u kojem je neizbrisivo
utisnuto samo Allahovo Ime. Ulice koje su se pru`ale zrakasto od
sredi{ta prema obodu kru`nice, i
natrag, povezuje jo{ jedan koncentri~ni krug, kru`na {iroka cesta koja je obavijala d`amiju.
Bagdad je predstavljao kulminaciju drevnih gradova kru`ne forme za ~iju izgradnju su anga`irani projektanti, zanatlije/umjetnici i radnici iz cijelog islamskog svijeta. Ekstremna ~istota
geometrijske forme i jedinstveni
plan, na svojevrstan na~in odra`avaju temeljni islamski koncept
jedinstva (al-tawhid), zasnivaju}i
ovaj ’Raj na zemlji’ na tom primordijalnom konceptu.
U sve ve}oj bojazni od turske invazije, centar islamskog svijeta
seli se u daleku Samaru, grad na
granici kineskog Turkmenistana.
Novonastali grad bio je prijestolnica ’abasidskih halifa od 838. do
883. te se pored brojnih gradskih
d`amija ukazala i potreba za velikim mesd`idom. Tako je van
bedema ovog grada sagra|ena,
nadaleko poznata ’Velika d`amija u Samari’, monumentalno
zdanje, koje se svojevremeno
smatralo najve}om d`amijom na
svijetu.
Gra|evina pravougaone osnove,
po ugledu na koncept Poslanikove d`amije u Medini, prote`e se
na 4000 m², ~iji su drveni svod
nekada nosila 464 stuba. Zidovi
D`amija u Samari
48 ^xÄtÅâËÄ [IFA’