gâÜuxàt
Ko{trino-Kosino turbe na Hridu
Refik Begi} se ne mo`e sjetiti ta~no trenutka kada je odlu~io sa~uvati ni{an, za koga je oduvijek
znao samo to da pripada Kosinom turbetu, ali je dobro zapamtio gdje ga je sakrio. Nije mu
smetalo {to je ni{an izgrizlo vrijeme, prepolovilo ga.
Sa Trebevi}a je neprijatelj sijao
smrt i po tom padinskom dijelu
Sarajeva, ubio je i Refikovog jedinog sina Irhada, u~enika petog
razreda osnovne {kole, i doista bi
mnogi od onih ~ija je profesija
44 ^xÄtÅâËÄ [IFA’
okrenuta za{titi kulturnog,
odnosno duhovnog naslje|a,
mogli puno nau~iti od ovog vodoinstalatera u penziji.
«Bilo mi je `ao da propadne stari
ni{an, i zavukao sam ga, duboko, u
{iblje obli`njeg greblja. Ako ja ne
pre`ivim, neka on ostane», kazuje
Refik, ~ija je ku}a malo dalje od
mjesta gdje se u pravom uglu sijeku ulice Iza Hrida i Turbe.
Dakle, i ulica i greblje iznad Bistri~ke `eljezni~ke stanice, dobili
su isti naziv, prema turbetu ~ije
je ni{ane ovaj skromni ~ovjek sa~uvao, i zahvaljuju}i kojem je
prije dvije godine ponovno podignuto to turbe.
Sru{eno je 1939., zbog nove ceste. Ni{ani su se od tada, nepokriveni, bijeljeli u mezarju sve dok
Refik nije vidio radnike Fonda
za ure|enje {ehidskih grobalja.
«Stavljali su ogradu oko mezarja.
Pomislio sam, evo prilike da se ne{to u~ini. Napisao sam pismo direktoru Fonda Emiru Zlataru... U
stvari, prvo sam nazvao ovu insti-