Kelamu'l Šifa' br. 7 - Jesen, 1426./2005. | Page 36

Hazreti Hatidza el-Kubra ixÄ|~tÇ| âÅÅxàt [ Najdra`a supruga Plemenitog Poslanika atid`a (Khadija) bint Khuwaylid (oko 554-619, po Miladi) u Mekki je bila poznata kao at-Tahira, ’ista’. Ve} vanredno produhovljena `ena, izuzetne inteligencije, postala je `ena Plemenitog Poslanika Muhammeda, (s.a.v.a.), prije nego je njemu po~ela stizati Objava. Prije udaje za Poslanika, bila je hudovica, koja je vodila i razvijala vlastiti trgova~ki posao. Imala je ~etrdeset godina kada ga je, znaju}i za Muhammedovo po{tenje i izuzetnu plemenitost, unajmila da nadzire jedan od njenih karavana. U to vrijeme Muhammed je imao dvadeset pet godina i skromnu imovinu. Po povratku njenog karavana sa trgova~ki veoma uspje{nog puta pod njegovim nadzorom, preko svoga ro|aka, hazreti Hatid`a je Muhammedu predlo`ila brak. Muhammed najprije nije vjerovao da se takva prilika ukazala nekome njegovoga materijalnog stanja i s tim u skladu ograni~enog plemenskog statusa – bio je siro~e od najranijeg djetinjstva i pod starateljstvom svoga amid`e. Me|utim, pripadao je plemenitom plemenu Benu Ha{im, ~iji su pripadnici imali plemenitu i ~asnu du`nost osiguravanja vode hodo~asnicima koji su dolazili u zijaret Ka’abi. Muhammed je prihvatio Hatid`in prijedlog, i uskoro se u Mekki dogodilo veoma sve~ano vjen~anje. Materijalno potpuno neovisan, uz potporu bezgrani~ne Hatid`ine ljubavi, Muhammed se po~eo ~esto povla~iti u osamu u pe}inu u blizini Mekke, gdje bi dugo razmi{ljao i ibadet ~inio. Upravo tu, u mjesecu ramazanu, 610. po Miladi, u dobi od ~etrdeset godina primio je i prvu objavu Kur’ana ^asnog. Uznemiren i zapitan da mo`da ne gubi zdrav razum, str~ao je s Brda Svjetlosti, otr~ao Hatid`i i povikao da ga pokrije prekri- 36 ^xÄtÅâËÄ [IFA’ va~em. Ona ga je privila uza se i tje{e}i ga rekla mu da ~ovjek kakav je on nije niti mo`e biti lud, nego da je to, {to se dogodilo, bilo izvanredno duhovno iskustvo. Oti{la je svome ro|aku Varaki (Waraqa), kr{}aninu koji je dobro poznavao `idovska i kr{}anska predskazanja, a on joj je potvrdio da Muhammed i zaista mo`e biti o~ekivani Poslanik o kojemu su govorili `idovski i kr{}anski Sveti spisi, te da je mogu}e da je uzbudljivi doga|aj – po~etak njegovoga Poslanstva. Hatid`a je prva povjerovala i posvjedo~ila Muhammedovu misiju, zanavljanja Ibrahimovske monoteisti~ke – jednobo`a~ke tradicije, i njegovo Poslanstvo ne samo narodu (Hid`aza) Arabije nego i kao milost svim svjetovima.1 U prvim godinama poslanstva Hatid`a je hrabro stajala uz svoga supruga, Plemenitog Poslanika Muhammeda, kada su mnogi njegovi najbli`i ro|aci bili protiv njega. ^ak i kada su nju i njenu rodbinu po~eli kinjiti i izbjegavati, te prisiljavati na podno{enje velikih te{ko}a, nikada se nije pokolebala u svojoj nesebi~noj potpori Muhammedu i njegovoj plemenitoj misiji. Bila je njegov vjerni drug i pouzdan prijatelj, i radovala se {to je u prilici da pomogne i podr`i svima koji su im se pridru`ili u njihovome vjerovanju. Nakon godina siroma{tva usljed bojkota narastaju}e muslimanske zajednice, ha zreti Hatid`a je, godine 619, po Miladi, u dobi od {ezdeset pet godina, preselila na Bolji svijet, netom prije Gospodarevog dopu{tenja za hid`ru. Ona i Plemeniti Poslanik, `ivjeli su u zadovoljstvu dvadeset pet godina. Imali su dva sina, Kasima (Qasim) i ’Abdullaha (’Abd Allah), koji su preselili u djetinjstvu, i ~etiri k}erke Zejneb (Zaynab), Rukaju (Ruqqaya), Umm Kulsum (Umm Kulthum) i hazreti Fatimu ez-Zehru, koje su bile jedina Poslanikova djeca koja su pre`ivjela djetinjstvo. Hazreti Hatid`a ih je odgajala sa sna`nim osje}ajem za Duh i oslanjanje na Opskrbitelja. Bila je poznata po svojoj ~istoti, mudrosti, dare`ljivosti i ljubaznosti. Hazreti Hatid`a ukopana je u mezarju a~-Mala’ u Mekki. ^ak i nakon {to se ponovo o`enio, Plemeniti Poslanik je dugo `alio za svojom odanom suprugom. ’Hatid`a je za Poslanika bila vi{e od supruge i `ene. Ona mu je na raspolaganje stavila sve {to je imala, a to nije bilo malo. Pru`ila mu je ljubav. Bila je prva osoba koja je primila islam, i bila je oslonac i potpora ne samo Poslaniku, nego i svim muslimanima.’2 Pitala je A’i{a Plemenitog Poslanika, da li jo{ uvijek misli na hazreti Hatid`u i koliko mu nedostaje. Odgovorio je, ’Ona je prigrlila islam kada mi niko od ljudi nije vjerovao, i pomagala mi je li~no i svojom imovinom, kada nije bilo nikoga drugog da mi pru`i ruku. Samo s njom i samo od nje imam djecu.’3 1 Sura al-Anbiyaa, 21:107 Alim, ’Khadiya’. 3 Ahmad, Musnad, 6:117, 118. 2