LIDRANO 2013.
Vrijeme leti, ali
sjećanja ostaju
Iščekivano upoznavanje
ostalim sudionicima
s
U automobilu se se već nalazile Josipa i njezina mentorica,
predstavnici OŠ „Ostrog“ iz
Kaštel Lukšića. Put je bio neočekivano kratak. Dvije nastavnice su se lako ‘uvukle’ u razgovor, a mene i Josipu je sramežljivost nadvladala pa smo
kroz prozor automobila gledale
more i drveće koje je okruživalo cestu. Kad smo došle, brzo
smo dobile svoju sobu, ali i još
jednu cimericu, Petru. Ostatak
dana imala sam slobodno.
Prvi dan u Primoštenu
U društvu predstavnika OŠ Ostrog iz Kaštel Lukšića
Josipa i Petra su imale probe
za svoje recitacije, ali budući
da su kratko trajale, imala sam
društvo skoro cijeli dan. Navečer smo gledale TV koji smo
jedva uspjele upaliti i iznenađujuće brzo zaspale.
Na okruglom stolu
Sutradan smo nastavnica Ivanica i ja bile na izložbi i okruglom stolu o školskim listovi-
ma. S uzbuđenjem smo iščekivale komentare na Kapljice,
naš školski list. Naravno, dobili smo pohvale, ali i korisne
savjete za budući rad. Josipa,
Petra i njihove mentorice održale su svoje nastupe, a mi smo
im se pridružile podržavajući
ih glasnim pljeskom. Kasnije
smo prošetale Primoštenom.
Navečer, kad su svi bili u svojim sobama ili na hodnicima,
moje prijateljice i ja odlučile
smo se sprijateljiti s ostalom
djecom koja su sudjelovala na
LiDraNu. Tako smo upoznale
djevojčice i dječake iz različitih hrvatskih gradova: Slunja,
Zagreba, Varaždina, Opuzena... Bilo nam je žao što smo to
učinile tek zadnju večer. Ujutro
smo se morale spakirati prije
doručka.
BRAVO NAŠI!
Bila je nedjelja, 7. travnja
2013. To jutro probudila sam se
ranije nego obično, ali pitanja i
pretpostavke o LiDraNu su me
brzo razbudili. Čula sam dosta
o toj smotri, ali nikad joj nisam
prisustvovala. Znala sam
da
će to biti jedno novo i posebno
iskustvo. U dogovoreno vrijeme ,,pokupila” me Ivanica
Debak, nastavnica hrvatskog
jezika..
Vrijeme leti
Bile smo jako umorne, a kiša
nam je još više pokvarila raspoloženje. Dok smo slušale
komentare na pojedinačne nastupe, među kojima su Josipin
i Petrin, naglo se razvedrilo.
Slijedila je završnica koja nas
je podsjetila da, nažalost, ubrzo moramo kući. Prije polaska
smo se dogovorile da ćemo
ostati u kontaktu. Koračajući
prema svojoj kući imala sam
osjeć