Kapljice 2019. najstariji školski list u SD županiji - 36. izdanje Kapljice 2019. | Page 34

Projekti i susreti
Susret s pjesnikom
Enes Kišević: „Ljudsko oko je malo, a
svrhu.
Učenice intervjuiraju Enesa Kiševića
Je li netko u Vašoj obitelji
naslijedio dar za pisanje?
Sara, moja kćerka, ali i moja
dva sina isto tako imaju dara
za pisanje. Moja mama je jako
lijepo pisala. Ona je pisala mi-
sli za sebe.
Enes Kišević čita neke
od svojih najljepših stihova
Vi ste od mame naslijedili
dar?
Zapravo da. Kod nas su se
doma čitale knjige. Nije bilo
struje pa smo uz lampu čitali.
Kako se zvala Vaša prva pje-
sma?
Moja prva pjesma zvala se Ko-
sac.
Jesu li Vam potrebni mir i ti-
šina za pisanje?
Da, ali samo dok ne uđem
potpuno u temu. Kad uđem u
temu i kad znam točno što ću
pisati, onda mi možeš i na gla-
vi sjediti, a ja svejedno pišem.
Pišete li češće noću ili danju?
Kako kad. Nekad se budim
jako rano pa pišem ujutro, od
tri sata pa do osam, devet. Ne-
kad radim cijele noći, ovisi.
Posvećujete li kome svoje
pjesme?
Sad mi je izašla jedna knjiga
koja se zove Iza naličja u kojoj
imam sigurno jedno dvjesto-
tinjak posveta. Ja sam pozna-
vao mnoge ljude, većinom
umjetnike, ali i obične ljude
kao što sam ja i neke su posve-
te upućene upravo njima.
O čemu najviše volite pisati
i koji su najčešći motivi u Va-
šim pjesmama?
Većinom su to priroda i čo-
vjek. Ono što ruka prirode i
ruka čovjeka zajedno stvore je
nešto što ostaje za nas.
34 KAPLJICE 2019.
Najviše me zanimaju ljudi i
priroda. Jako volim filozofiju,
psihologiju... Što sam stariji
sve više vidim koliko toga ne
znam pa pokušavam sam za
sebe nešto otkriti. Evo, sad
sam pisao sonetni vijenac
posvećen Nikoli Tesli. Nikola
Tesla govorio je desetak jezi-
ka. Znao je cijeloga Fausta na-
pamet na njemačkom jeziku.
To je ogromno djelo, gotovo
kao dvije Biblije. To mu je po-
moglo kasnije kad je bio inže-
njer u Budimpešti. On je šetao
s jednim svojim prijateljem
parkom i vidio zalazak sun-
ca i prišao mu je Goethe, na
njemačkom je govorio: Sunce
već pada, već zamire dan, al’
ono drugdje novi život stvara.
O, imat’ krila - moj je davni san,
o, letjet’ za ljepotom toga žara.
Da, divna sna! Al’ sunce zapa-
da. Čovjek ima krila duhovna,
al’ tjelesna mu bozi nisu dali.
Tog trenutka se njemu u glavi
rađa novo sunce. On otkriva
kako funkcionira cijeli svemir.
Otkriva okretno magnetno
polje, piše dijagrame i objaš-
njava svome kolegi kako će
raditi njegov motor izmjenič-
ne struje. To je najljepši dodir
koji se dogodio u umjetnosti
i znanosti, pod zvijezdama.
Tako da sve u životu ima svoju
Ravnateljica s Enesom
Kiševićem i Elizabeth
Suzanom Kozinom,
dizajnericom unikatnih torbi
Što Vas najviše inspirira?
Najviše me inspirira priroda.
Ona je savršena, a mi sve ra-
dimo da je uništimo. Kaže se:
samo ono što priroda i čovjek
zajedno stvore, to je veliko, to
ostaje. Mi ćemo nažalost sve
uništiti. Prirode će biti. Ona će
nas se jednog dana „otarasiti”
jer priroda može bez nas živje-
ti, ali mi bez nje ne možemo.
Znamo da se bavite pjesniš-
tvom. Zašto ste se baš od-
lučili za pisanje pjesama?
Možemo li se nadati Vašem
dužem proznom djelu, npr.
romanu?
Postoje neki soneti koji su
iznad romana. Jedan sonet
može više reći od jednog ro-
mana. Ljudsko oko je malo,
al’ u njega stane nebo, stane
more. Tako da uopće nije važ-
na količina. Nije važno koliko
toga pišeš, nego što si rekao.
To je jako bitno. Ja mogu pi-
sati prozu s lakoćom, ali sam
svoj izraz pronašao u poeziji.
Ima jedan veliki pjesnik, dobio
je Nobelovu nagradu, Brod-
sky, on kaže: Kada pjesnik piše
prozu, onda proza dobiva, a
poezija gubi. Ima velike istine
u tome. Naš Matoš kaže: Naš
ukus samo rijedak dojam bira i
mrzi sve što sliči frazi i pozi. Tek
izabranom srcu zbori lira i nije
pjesma koju viču mnozi. Naš
stih je život koji dušu svira. Što
može reći proza dajmo prozi, a
pjesma treba magijom da dira i
budi u nama ono gdje su bozi.
To je jedan krasan sonet koji
dokazuje da je poezija čudo.
Svijet je počeo od poezije. Ci-
jela Biblija je poezija. Talmud
je poezija. Vede su poezija. Sve
je to pisano većinom u stihu.
U povodu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige u našoj
je školi održan susret s poznatim pjesnikom i dramskim
umjetnikom Enesom Kiševićem. Pjesnik je učenicima ista-
knuo važnost riječi kao i ljepotu pisanja te književnog stva-
ralaštva.
Imate li neko posebno mje-
sto gdje pišete?
Nemam zapravo neko poseb-
no mjesto. U Zagrebu pišem u
kuhinji jer nemam svoju rad-
nu sobu. Ali, sada svi vole sje-
sti na to mjesto gdje ja sjedim.
Kažu da im je dobra energija,
hahaha. Inspiraciju dobijem
uglavnom u prirodi. Jako vo-
lim šetati. Znam napraviti po
pedeset kilometara dnevno sa
svojim prijateljem. Cijelo vrije-
me šećemo i razgovaramo. U
toj šetnji mnoge stvari otkri-
vam u sebi, i u svijetu...