Kapljice 2019. najstariji školski list u SD županiji - 36. izdanje Kapljice 2019.

Obrazovni kutak Kako izjednačiti ovu jednadžbu? Ne možemo reći da nikoga od učenika ne zanima biologija, kemija i fizika, da nitko ne želi uložiti vrijeme i trud u studij medicine, spravljati lijekove ili predavati prirodne predmete, no stanje je takvo da se današ- nje generacije jako loše usmje- rava prema prirodnim znano- stima. Problem je zapravo vrlo jednostavne naravi, za bavlje- nje i upoznavanje s prirodnim znanostima za početak treba otići, gdje? U prirodu! Kemija je eksperimentalna zna- nost koja proučava ustroj, sustav i pretvorbu tvari. Može objasniti promjene u prirodi, u našem ti- jelu, rast biljaka, mirise, okuse, pa čak i ljubav. Da, taj magičan osjećaj svede se na koktelčić ke- mijskih spojeva koji preplave naš živčani sustav. Ne zvuči uopće loše, zar ne? Uz shvaćanje kemije možemo obja- sniti sve oko sebe, sve pojave koje nas fasciniraju i odgovoriti na podosta pitanja koja nas zaoku- pljaju. I sva ta rješenja i spoznaje nisu rezervirana samo za intelek- tualnu elitu i bog-zna-kakve pro- brane genijalce, već se nude svi- ma nama u obveznom školskom predmetu od kojeg nam se koža ježi već na prvom nastavnom satu na početku 7. razreda osnov- ne škole. Tragična ispovijest većine bivših robova kemije išla bi otprilike ovako: „Sve je počelo mirno, sko- ro kraj osnovne, nešto laborato- rijskog posuđa, bilo je i vatre, ali plamenik nam je bio prijatelj, ni- smo se bojali. Metiloranž, lakmu- sov papir, plavi i crveni, lužine i kiseline, ph negativne, ali nama je tada sve bilo još uvijek pozitivno. Ne možemo reći da nas nisu upo- zorili. ‘Muka je to, vidjet ćete kad dođe 8. razred. Sve te formule!’ govorili su stariji, ali mi se nismo bojali. Krenuli smo hrabro misleći da smo drugačiji. “Ma nije taj pe- riodni toliki problem.” “Valencija ugljika – 4, nema problema!”. Ali postajalo je sve gore! Došli su anioni i kationi oboružani minu- sima i plusevima od kojih smo strahovali još od 1. razreda kada Kemija u osnovnoj školi nam je ruku pružila matematika. Sve teže smo pratili slaganje svih tih predznaka i simbola kada je doskočilo izjednačavanje i zapi- sivanje reakcija. Obrambeni me- hanizam se aktivirao i u strahu od silne boli zaboravili smo i množiti do 20. Bili smo oslobođeni nepu- na 3 mjeseca, no ipak u strepnji za budućnost u 8. razredu. Nismo se prevarili te su se naše pesimistič- ne slutnje u potpunosti obistinile. Anorganske i organske kiseline ni danas ne znamo razlučiti, alkani, alkeni, alkini i areni odlepršali su i nakon ispitivanja, nije bilo bitno je li veza dvostruka ili jednostru- ka, bitno da smo izvukli dvojku. Tako nas je vuklo do kraja osnov- ne, a neke i na produžnu. Mno- gima je buran odnos s kemijom presudio i u odabiru srednje ško- le, a nažalost zbog trauma i nane- sene duševne boli na satovima i samopovređivanja kod kuće nad knjigom nismo dobili dodatne bodove za upis. “ Već tada u osnovnoj školi počela se stvarati ona skupina učenika, budućih roditelja i odraslih koji će kemiju koristiti kao sinonim za loše („Ma to ti je sve puno kemi- je, ne valja ti to,“ misleći valjda na sintetički dobivene spojeve i pro- dukte rada u laboratoriju, no pro- mjene kojima nastaju novi spoje- vi, pa i u prirodi, „bez kemije“ ipak nisu mogući.) „Eksperimentalna, prirodna znanost“ - od pokusa ni p Također, za posljedicu ovako kva- litetnog obrazovnog sustava i nastavnog programa kemije kao prirodne znanosti imamo situaci- ju u kojoj RH nedostaje stručnja- ka na području prirodnih znano- sti. Sve vrvi novinarima, polito- lozima, grafičarima, a nastavnika fizike, kemije, matematike i teh- nike uz farmaceute i stručnjake na području medicine kronično nedostaje. A zašto je to tako? Ne možemo reći da nikoga od uče- nika ne zanima biologija, kemija i fizika, da nitko ne želi uložiti vrije- me i trud u studij medicine, sprav- ljati lijekove ili predavati prirodne predmete, no stanje je takvo da se današnje generacije jako loše usmjerava prema prirodnim zna- nostima. Problem je zapravo vrlo jednostavne naravi, za bavljenje i upoznavanje s prirodnim znano- stima za početak treba otići, gdje? U prirodu! Ništa spektakularno, izlete, ekskurzije i duga putova- nja, samo treba iskoristiti 45 mi- nuta sata. Otići na obližnji potok, plažu, šumu, uzeti uzorke vode, ubrati biljke i mikroskopirati ih u učionici. Uživo na primjeru učeni- cima pokazati koje su zaštićene i ugrožene vrste i kako ih štititi. No, već znamo i naslušali smo se pri- ča i mi učenici kako i oni dovoljno entuzijastični nastavnici nisu u mogućnosti to izvesti zbog sil- ne procedure i papirologije. Ako bismo željeli otići do izvora po- toka udaljenog i 100 m od škole, potreban je potpis roditelja (koji se (većinom) tome čude i samo podižu obrve jer ispred škole jed- va da ima i pješačkog prijelaza, a sada odjednom bijedna šarada za šetnju od 100 metara u pratnji nastavnika). Tako nam fino administracija i oni koji nosom nisu provirili u učioni- cu diktiraju nastavu i demotivira- ju i nastavnike i učenike. Naša nada leži u reformi obrazo- vanja. U reformi koja će shvatiti naše potrebe i prilagoditi gradivo i obrazovni sustav onima kojima i jest cilj nešto naučiti i onima koji naučavaju. Nastavnici nisu roblje i sredstvo prijenosa podataka, a učenici nisu projekti. Nastavnici su osobe s kojima djeca, učenici provode velik dio radnog dana, i djeca za- poslenih u ministarstvu obrazo- vanja, i djeca onih u ekspertnim radnim skupinama, i djeca svih nastavnika koji su sudjelovali u oblikovanju naše slavne Reforme. Pitam se kako oni mogu ne učini- ti ništa vezano uz činjenicu da u ERS ne sjedi niti jedan stručnjak predstavnik prirodoslovno-mate- matičkih i tehnoloških područja, a svakako ima visokih dužnosnika koji očekuju da im djeca završe jedan od prestižnih studija, npr. medicinu. Doduše, vjerojatno će studirati vani. S obzirom na to da u nas sve pro- mjene dolaze jako sporo i narav- no, ne iz prve, možemo očekivati barem još 2 do 5 godina praznog hoda i tapkanja u mjestu prije no što svaka učionica kemije i biolo- gije dobije mikroskop, mikroskop s kojim može mikroskopirati sitne organizme iz uzorka vode obližnje tekućice ili stajaćice, prije no što smijemo uopće proviriti u prirodu na satu prirodnih znano- sti. Prije no što dobijemo svoje p od pokusa i prirode. Odlično znanje (i ocjene) Još jedan način za poboljšanje nastave kemije koji smatram po- tencijalno uspješnim je podjela na dvije skupine učenika. Prvu skupinu činili bi oni kojima je za nastavak školovanja stvarno po- trebno odlično znanje iz kemije. Ne samo ocjena odličan uz na- jedno-uho-uđe-na-drugo-izađe znanje, već praktične, uporablji- ve vještine. U tu skupinu spadali bi budući gimnazijalci (kojima je potrebno odlično znanje iz svih predmeta), nutricionisti, prehrambeni tehničari, općeni- to učenici usmjereni na škole i programe kojima među tri pred- meta bitna za upis spada kemija. Drugu skupinu činili bi oni kojima nije potrebna maksimalna količi- na znanja iz kemije za nastavak školovanja, laički rečeno, oni ko- jima je po sadašnjem programu i vrednovanju, zaključna ocjena (1), 2 ili 3. Mislim da nema svrhe da učenici koji nisu zainteresirani i čije daljnje obrazovanje ne ovisi o uspjehu iz nastavnog predmeta Kemije, slušaju ista predavanja i uče isto gradivo kao oni kojima Kemija igra veću ulogu. Po mom mišljenju rješenje s dvije skupine učenika uistinu bi moglo funkcionirati jer bi se postiglo ono ključno za smislenu eduka- ciju, interesi i sposobnosti bili bi usklađeni s onime što se „servi- ra“ na nastavi. Također, smatram da bi se trebao nastaviti i rad na obrazovnoj reformi, no uz pokri- vanje svih područja djelovanja i konzultacije s onima koji su na mjestu djelovanja i ostvaruju ko- munikaciju s „objektom djelova- nja“, nastavnicima samima. Kristina Ćuk, 8.a (2017./2018.)

Kapljice 2019. najstariji školski list u SD županiji - 36. izdanje Kapljice 2019. | Page 15