đarskom jeziku s plemićkom djecom . Iako iznimno darovita i inteligentna , nije joj omogućeno daljnje školovanje , već su je maloljetnu udali i poslali u Mađarsku . Od bračnog je života odustala tri godine kasnije kada je pretrpjela nervni slom i pobjegla u Zagreb .

Zagorkina borba U Zagrebu ulazi u samostalan i neovisan život te započinje mukotrpan put kao prva hrvatska žena koja se bavila

novinarstvom . Zaposlena je 1895 . – 1910 . u redakciji Obzora , uglednih zagrebačkih dnevnih novina . Tekstove piše pod muškim pseudonimima : Jurica Zagorski , Petrica Kerempuh , Iglica . Najpoznatiji , Zagorka , odabire iz ljubavi i empatije prema hrvatskom puku . Kao njezin poznati mecena spominje se Juraj Strossmayer i pod njegovim pokroviteljstvom 1910 . prestaje s novinarskim radom i počinje pisati

povijesne romane što potiče rast njezine popularnosti među čitateljstvom . Ti su romani u nastavcima ( njih 40 ) slikovito opisali zaboravljenu hrvatsku prošlost 16 ., 17 . i 18 . stoljeća , a izlazili su kao prilog u Jutarnjem listu 20-ih godina . Izlaskom romana Grička vještica i Gordana dobiva u narodu nadimak Grička vila i Kraljica Hrvata . No unatoč rastu popularnosti i prihvaćanju puka , profesionalna kritika i sami kolege nikada joj nisu bili skloni .

Nezamislivi nemar Ženi koja je toliko pridonijela hrvatskom književnom razvitku i otvorila ženama put u novinarstvo , do 2006 . nije se znao niti datum rođenja ! Kada je knjižničarka i sudionica ženskog pokreta 80-ih Slavica Jakobović-Fribec krenula u rasvjetljavanje Zagorkine prošlosti , od novinara Josipa Grbelje saznala je informacije o njezinom rođenju : „ Marija Jurić , krsnim imenom Mariana , rođena je 2 . ožujka 1873 . u plemićkoj kuriji Negovec u blizini Vrbovca , kao kći Josipe rođ . Domin i Ivana Jurića , kasatora dobra Negovec u posjedu Ivana grofa Erdődyja , Marijina krsnog kuma .“ Odrasla je na imanju Golubovec nedaleko od Krapine gdje su se Jurići preselili nakon njezina rođenja . Prve privatne poduke primala je na ma-