Tema broja: Sreća je drugdje?
Je li trava zbilja zelenija na drugoj strani?
Dopisnica iz Dublina
O razlozima odlaska iz Hrvatske razgovarali smo s mladom visokoobrazovanom osobom (profesori-
com) koja je željela ostati anonimna (podatci poznati redakciji), a koja godinama nije uspijevala pro-
naći posao u struci. Donosimo njezinu priču…
Ako očekujete pročitati još
jedno pismo osobe koja je
napustila domovinu prepu-
no patetike i ogorčenosti, na
pogrešnom ste mjestu. Život
je jedna ozbiljna stvar, ali ne
treba ga shvaćati toliko ozbilj-
no. Prestalo mi je biti ugodno
živjeti u svijetu u kojem se još
uvijek vode davno završeni
ratovi, u kojem je važno kojoj
stranci (ne) pripadaš i u kojem
se znanje i marljivost cijene
samo dok ne napustiš sveu-
čilište. U tom sam trenutku
sasvim lako, kao i tisuće prije
i poslije mene, kupila kartu
i otišla. Bez previše pompe i
oproštaja, jednostavno kao da
ideš na kavu u lokalni kafić.
Nešto je trebalo učiniti
Živimo u jednom velikom
selu, u Europi otvorenih grani-
ca. Bilo bi suludo tu mobilnost
ne iskoristiti na najbolji mogu-
ći način. Možeš odlaziti i vra-
ćati se dok ne osjetiš da si na
pravom mjestu. I onda jedno-
stavno otputuješ. Zasad u jed-
nom smjeru. Država ne tuguje
zbog toga. Vjerojatno neki
činovnik u mračnoj sobi uz
šalicu kave smišlja način kako
bi mogao početi oporezivati
tvoju plaću u inozemstvu. Ali
nije te briga. Sve ratove, be-
zuspješne prosvjede i fiktivne
režije zaboraviš kad tvoj avion
sleti na neko drugo tlo.
Nije važno što radiš, važno je
samo da imaš priliku raditi i,
na kraju krajeva, zaraditi no-
vac koji je, nažalost, neopho-
dan za život. Mladi odlaze jer
je jedina prilika koju u svojoj
državi mogu dobiti rad u tr-
govini. Sve mi se više čini da
se Hrvatska polako ali sigurno
pretvara u jedan veliki shop-
ping centar u kojem ćemo u
skoroj budućnosti u jednoj
smjeni raditi, a u drugoj smje-
ni provoditi svoje slobodno
vrijeme.
Poruka mlađima
Čovjek nije otok. Ni kuća,
ni stablo. A život nije nešto
što bjesomučno vežeš uz
prostor. Život je ono što i kako
živiš, a ono što jesi i što voliš,
svejedno ljubomorno nosiš u
srcu. I ono je tamo gdje si ti.
Svi mi možemo promijeniti
(barem svoj) svijet. Umjesto
u prošlost gledajte u buduć-
nost. Prihvatite tehnološka
čuda koja imate na dlanu i
istražujte. Kada odabirete
srednju školu, ne idite linijom
manjeg otpora nego razmisli-
te što se traži. Treba li svijet još
filozofa ili stručnjaka za infor-
macijske tehnologije? Otkrijte
svoj potencijal i razvijte ga pa
budite stručnjaci u onom što
radite i uživajte u tome.
Zemlja znanja? Ne može po-
stojati bez onih koji cijeli život
uče i razvijaju se. To budite
vi! Vjerujte svojim roditeljima
koji vam kažu da možete sve.
Jer možete, ako se dovoljno
potrudite.
A trava je zbilja zelenija kad si
sretan i ispunjen kao osoba i
profesionalac, a sreća se, sre-
ćom, ne veže uz mjesto prebi-
vališta.
IRSKA
Službeni naziv: IRSKA
Površina: 70 273 km 2
Broj stanovnika: oko 4.588.252 milijuna
Glavni grad: Dublin
Klima: oceanska, s mnogo vlage, velikom naoblakom i malo sunčanih dana
Valuta: euro
Službeni jezik: irski i engleski
Zanimljivosti o državi:
Irska je europska država koju zbog zadivljujućih prirodnih ljepota nazivaju još i smaragdnim otokom.
Dublin se ponosi činjenicom da ima jedan pub na svakih 100 stanovnika glavnog irskog grada.
Drisheen je nacionalno irsko jelo. Riječ je svojevrsnom tipu krvavice koji se radi od svinjskog mesa, kravlje, svinjske i ovčje krvi,
kruha, zobenih pahuljica i masnoća.
Lucija Topić, 6.b
8 KAPLJICE 2018.