Snivaj , zlato moje ... |
|||||
|
nice . Bilo je pomalo naporno , ali nismo odustajali premda je najčešće pitanje bilo : Koliko još ? S pozitivne strane , to nas je razbudilo te smo bili spremni za novi dan i nove avanture . Obišli smo gradić diva Velog Jože , poznat po tartufima na što su mnogi čepili nos . Prošetali smo se gradskim zidinama uz pogled na dolinu rijeke Mirne i Motovunsku šumu . Potom
smo umorni i znojni ušli u autobus koji nas je odveo u Grožnjan , grad umjetnika . Nakon toga smo posjetili Višnjan , grad vina i grožđa , gdje smo odlično ručali . Također smo posjetili zvjezdarnicu u kojoj je održano predavanje , zanimljivo toliko da je čak i poneka nastavnica ubila oko . U hotel smo se vratili nešto ranije nego prethodnog dana što nas je obradovalo jer je to značilo više vremena za pripremu večernjeg izlaska . Slobodno su vrijeme jedni iskoristili za igranje odbojke na
|
pijesku , drugi za uljepšavanje , treći za spavanje … U disku smo se opet odlično zabavili , a poslije se gotovo cijela generacija okupila u jednoj sobi sve dok nisu došle naše drage razrednice te nas rastjerale uz viku i galamu . Dan četvrti
Predzadnji je dan bio poseban . Možda zbog preuranjene nostalgije za Istrom ( još je
Svi za jednoga , jedan za sve
nismo ni napustili ), a možda zbog spoznaje da su nas još dva dana dijelila od povratka u realnost . U dobroj atmosferi stigli smo u Rovinj . Grad je prelijep , no najviše smo se veselili trgovinama u kojima smo obnovili zalihe za posljednju večer u hotelu . Na putu do sljedeće destinacije – Poreča , stali smo uz Limski kanal . U Poreču nas je posebno očarala Eufrazijeva bazilika . Općenito smo saznali zanimljive pojedinosti o tome gradu . Nakon slobodnog vremena , krenuli smo prema
|
autobusu . Premda iscrpljeni , nismo htjeli provesti posljednje sate u Istri spavajući . Stigavši do jame Baredine , raspodijelili su nas u dvije skupine ; svaka smjena zasebno . Ulazak u tako hladnu jamu duboko pod zemljom sve nas je razbudio . Žuran povratak u hotel za što bolju pripremu posljednje disko večeri bio je nužan . Ukusna večera i trk u sobe ! Na to su , dakako , naše brižne razrednice reagirale . Nakon dvosatne pripreme našli smo se u predvorju hotela s Brdima . Od diska je svima bilo draže druženje pred hotelom . Na sreću , svi smo shvatili da nam je to posljednje veće putovanje u osnovnoj školi te smo , riješivši prijašnje nesuglasice , zajedno s Brdima ušli unutra . Zagrljeni smo se smijali i plakali . Iako je zabava u disku bila predviđena do ponoći , produžila se do 1 i pol ujutro . Na upozorenje nastavnice |
Katarine , koja je u pidžami došla među preznojene tinejdžere pune energije , svi smo otišli u krevet . Posljednji pozdravi i zagrljaji razmijenjeni su među učenicima dviju škola . Dan peti
Pomalo već tužni , sjeli smo u autobus te se uputili prema Humu , najmanjem gradu na svijetu , no bili smo spriječeni zbog radova na cesti pa smo nastavili prema Gospiću . Tamo smo ručali i vozaču uručili poklon . U Smiljanu smo obišli Teslinu rodnu kuću i posljednji se put susreli s ekipom iz OŠ Brda . Nakon toga smo se kratko zabavili u nama najboljem igralištu ikad – Hi-tech igralištu . Nastavili smo svoj put prema Kaštelima uz pjesmu , viku i plač ( čak i povraćanje ). Našu ekskurziju NIKAD nećemo zaboraviti : sve je osmaše zbližila i to nam je bilo najboljih pet dana u životu !
Malo predaha
KAPLJICE 2017 . 37 |