Snivaj, zlato moje... |
|||||
|
nice. Bilo je pomalo naporno, ali nismo odustajali premda je najčešće pitanje bilo: Koliko još? S pozitivne strane, to nas je razbudilo te smo bili spremni za novi dan i nove avanture. Obišli smo gradić diva Velog Jože, poznat po tartufima na što su mnogi čepili nos. Prošetali smo se gradskim zidinama uz pogled na dolinu rijeke Mirne i Motovunsku šumu. Potom
smo umorni i znojni ušli u autobus koji nas je odveo u Grožnjan, grad umjetnika. Nakon toga smo posjetili Višnjan, grad vina i grožđa, gdje smo odlično ručali. Također smo posjetili zvjezdarnicu u kojoj je održano predavanje, zanimljivo toliko da je čak i poneka nastavnica ubila oko. U hotel smo se vratili nešto ranije nego prethodnog dana što nas je obradovalo jer je to značilo više vremena za pripremu večernjeg izlaska. Slobodno su vrijeme jedni iskoristili za igranje odbojke na
|
pijesku, drugi za uljepšavanje, treći za spavanje … U disku smo se opet odlično zabavili, a poslije se gotovo cijela generacija okupila u jednoj sobi sve dok nisu došle naše drage razrednice te nas rastjerale uz viku i galamu. Dan četvrti
Predzadnji je dan bio poseban. Možda zbog preuranjene nostalgije za Istrom( još je
Svi za jednoga, jedan za sve
nismo ni napustili), a možda zbog spoznaje da su nas još dva dana dijelila od povratka u realnost. U dobroj atmosferi stigli smo u Rovinj. Grad je prelijep, no najviše smo se veselili trgovinama u kojima smo obnovili zalihe za posljednju večer u hotelu. Na putu do sljedeće destinacije – Poreča, stali smo uz Limski kanal. U Poreču nas je posebno očarala Eufrazijeva bazilika. Općenito smo saznali zanimljive pojedinosti o tome gradu. Nakon slobodnog vremena, krenuli smo prema
|
autobusu. Premda iscrpljeni, nismo htjeli provesti posljednje sate u Istri spavajući. Stigavši do jame Baredine, raspodijelili su nas u dvije skupine; svaka smjena zasebno. Ulazak u tako hladnu jamu duboko pod zemljom sve nas je razbudio. Žuran povratak u hotel za što bolju pripremu posljednje disko večeri bio je nužan. Ukusna večera i trk u sobe! Na to su, dakako, naše brižne razrednice reagirale. Nakon dvosatne pripreme našli smo se u predvorju hotela s Brdima. Od diska je svima bilo draže druženje pred hotelom. Na sreću, svi smo shvatili da nam je to posljednje veće putovanje u osnovnoj školi te smo, riješivši prijašnje nesuglasice, zajedno s Brdima ušli unutra. Zagrljeni smo se smijali i plakali. Iako je zabava u disku bila predviđena do ponoći, produžila se do 1 i pol ujutro. Na upozorenje nastavnice |
Katarine, koja je u pidžami došla među preznojene tinejdžere pune energije, svi smo otišli u krevet. Posljednji pozdravi i zagrljaji razmijenjeni su među učenicima dviju škola. Dan peti
Pomalo već tužni, sjeli smo u autobus te se uputili prema Humu, najmanjem gradu na svijetu, no bili smo spriječeni zbog radova na cesti pa smo nastavili prema Gospiću. Tamo smo ručali i vozaču uručili poklon. U Smiljanu smo obišli Teslinu rodnu kuću i posljednji se put susreli s ekipom iz OŠ Brda. Nakon toga smo se kratko zabavili u nama najboljem igralištu ikad – Hi-tech igralištu. Nastavili smo svoj put prema Kaštelima uz pjesmu, viku i plač( čak i povraćanje). Našu ekskurziju NIKAD nećemo zaboraviti: sve je osmaše zbližila i to nam je bilo najboljih pet dana u životu!
Malo predaha
KAPLJICE 2017. 37 |