I JA IMAM MIŠLJENJE
I JA IMAM MIŠLJENJE
Budimo otvoreni …
Jesmo li osjetljivi na potrebe drugih?
Ovo pitanje, najčešće s pravom, većina ljudi povezuje uz ono: Jesmo li zapravo dobre osobe? Ali ja mislim da je u nekim slučajevima ljepota ipak samo u oku promatrača.
Osjetljivost na tuđe potrebe, osjećaje te tolerancija, shvaćanje i prihvaćanje drugih i jesu komponente koje nas čine dobrom osobom. No, postoje različite vrste potreba; od onih osnovnih, fizičkih( hrana, voda, krov nad glavom) do onih drugih jer su i želja za obitelji, prijateljstvom, podrškom i pomoći također potrebe, ono nešto što čovjeku treba da bude zadovoljan, a kada je taj jedan čovjek zadovoljan, može dalje pomoći drugima. Altruisti ili licemjeri
Glavno je pitanje: Koliko su ljudi osjetljivi na potrebe drugih, koliko bi zapravo trebali biti? U Hrvatskoj su danas ljudi relativno osjetljivi na tom području, ali problem je što dosta ljudi pomaže samo da dospiju na dobar glas ili jednostavno da sami sebe uvjere kako su
32 KAPLJICE 2017. dobre i osjećajne osobe. Jer, koliko će zapravo ljudi pogoditi slike razrušenog grada, gladne djece, izrabljivanje ljudi, prevara( u novcu ili bilo kojem drugom smislu)? Koliko će se ljudi u Hrvatskoj, tako razvikanih vjernika, pomoliti za čovjeka s troje djece koji je izgubio posao, za tvrtku s okrutnim šefom koji iskorištava radnike? Malo, zapravo jako malo, dijelom i zato što misle da je i njima samima tako teško. Mislim da su se ljudi na dosta ovakvih stvari i navikli te prihvatili takvu sliku svijeta. Više bi ljudi trebalo biti hrabro kao ona nekolicina koja ustaje, bori se i pomaže, sebi i drugima. Samo naprijed
Poručujem onima koji pomažu samo novcem, materijalno, donacijama, a ne srcem, onima koji ne mogu stati i popričati s čovjekom kojemu je teško, da pokušaju obratiti pozornost barem na svoje bližnje i da njima pomognu, onako zapravo, jer će zbog te obiteljske ili prijateljske povezanosti možda
Mnogo vike ni za što
Klaunovi napadaju
Ove jeseni jezivi čovječuljci s crvenim nosovima harali su ulicama mnogih zemalja pa tako i Hrvatske. Zamaskirani u klaunove, plašili su djecu ispred osnovnih škola, lovili ih bejzbolskim palicama, trčali za automobilima, iskakali ispred bicikala, napadali motornom pilom i tko zna što sve još. Sumnja je zlato
Vjerujem da ste čuli za njih i da ste u školskoj torbi ponijeli barem jedan obrambeni predmet ukraden iz majčine kolekcije pribora za kuhanje, u slučaju da vas putem kući susretne kakvo čupavo strašilo s odlomljenom granom trešnje. Zasigurno je barem netko od vaših prijatelja " vidio " klauna kojem je tako spretno izmakao, a dvije minute poslije ga, zamislite, više nije bilo. Nije li sumnjivo da vaš kolega iz razreda nije bio kući baš u ono vrijeme kada " klaunovi " love učenike nižih razrede osnovne škole? Smirimo se
Nastavi li se u ovom smjeru,
osjetiti one prave čari pomaganja. A onima koji su od silne nepravde izgubili volju za borbom, poručujem da ustanu, pronađu motivaciju i, ono možda najbitnije, da se udruže jer je njih, vjerujem, puno više od onih koji su im te probleme zadali.
na spomen riječi klaun, svi će pomisliti na ulična čudovišta koja tjeraju strah u kosti, a rijetko tko će se sjetiti zabavnih, šarenih prikaza koje su nekad izmamljivale smijeh i divljenje na licima djece. Značenje klaunova više neće biti kakvo je nekada bilo. Ako se misija „ klaunova“ nastavi, mnogi će pravi klaunovi iz cirkusa izvoditi trikove pred praznim sjedalima, a možda će se i sami osjećati kao čudovišta.
Izgleda da se situacija smirila. Što god to bilo, pravi klaun ili vaš susjed, mislim da znamo koja je glavna maska nadolazećeg karnevala.
Gloria Topić, 8. a
Ema Jelača, 8. d
Na kraju krajeva, niti Francuske revolucije ne bi bilo bez borbe, ustanaka, prosvjetitelja, koji su pomagali i osvještavali druge, tako da … samo hrabro!
Ema Jelača, 8. d
Kristina Ćuk, 7. a