I JA IMAM MIŠLJENJE
Božić – blagdan kupovanja
Gužve u trgovačkim centrima, guranje, prepiranje, nervoza na sve strane postala je
uobičajena slika blagdanskih
dana i neizbježan dio božićne
groznice. Nekima je upravo to
ona prava božićna atmosfera,
dok se drugi pitaju je li bolje
ostati kući i zanemariti privlačne ponude trgovaca te vlastitim
rukama izraditi darove družeći
se sa svojima najbližima.
Većini je zapravo svrha blagdana postalo upravo guranje po
trgovinama i kupovanje nepotrebnih stvari. Neki se natječu i
čija će kuća biti ukrašenija pa
osim unutrašnjosti svojih domova kite i okućnice i sve čega
se dohvate. Toliko se zaokupe
kupovanjem i ukrašavanjem da
zaborave što zapravo slavimo
na Božić i koji je smisao toga,
kako ga volimo zvati, najvećeg
kršćanskog blagdana.
Mislim da ovo blagdansko
vrijeme trebamo što više provoditi u svojim domovima i
sa svojim bližnjima, a umjesto
trgovačke centre dobro bi bilo
posjetiti one koji nemaju obitelj ili nemaju novca za skupe
darove i ukrase pa i njih i sebe
podsjetiti što je bit Božića.
Božena Bašić, 7.c
Odjeća (ne)
čini čovjeka
Treba li nam sve to?
Mi ljudi 21. stoljeća nepotrebno stvaramo
ovisnost te umjetnu ljubav prema svojim
stvarima. Mnogi kažu kako ne bi mogli
živjeti bez običnog mobitela, televizora ili
računala. Čak i oni ljudi koji pomažu prirodi te imaju električne automobile, ipak imaju
automobile. Mislim da ni ja kao ni moji poznanici ne bismo znali što ćemo bez igračaka,
klime, TV – a.
Konzumerizam se proširio po cijelom svijetu. Nitko ne može bez gomile stvari. Pojedini
ljudi pokušavaju, ali uglavnom ne uspijevaju. No meni se čini da bismo se ipak mogli
riješiti viška stvari kad bismo se više potrudili. Samim time imali bismo i više novca.
Zbilja bismo trebali prestati slušati reklame
i početi slušati jedni druge, više se posvetiti
jedni drugima, biti otvoreni. Koliko god to
htjeli, stvari nas ne mogu učiniti sretnima.
Konzumerizam smo stvorili mi ljudi i samo
ga mi možemo zaustaviti.
Tia Grgin, 5.a
40 KAPLJICE 2015.
Oduvijek su ljudi jedni druge
procjenjivali po materijalnom
bogatstvu, načinu odijevanja ili
općenito vanjskom izgledu. I u
današnje je vrijeme tako. Kad
nekog upoznamo, najčešće
prvo zapazimo vanjski izgled i
posebno odjeću.
Odjeća nam puno govori o
osobi pa se nerijetko nađemo
u situaciji da po njoj procjenjujemo osobu što nikako nije
dobro. Mladi se ljudi često
međusobno svrstavaju u različite grupe upravo po odjeći
koju nose. Dobar primjer su i
djeca. Budući da još uvijek u
potpunosti ne razumiju važnost
duhovnog bogatstva i karaktera, odvajaju djecu čiji su rodi-
telji slabijeg imovinskog stanja
u posebne grupe. Ne žele se s
njima družiti i često ih izvrgavaju ruglu. Jako je važno djecu od malena učiti da novac i
vanjski izgled nisu bitni te da
se ljubav i sreća ne mogu kupiti novcem. Svi bi ljudi trebali
imati ista prava i, naravno, da
nije bolji netko tko ima addidas
majicu od nekoga tko uopće
nema majicu.
Iako živimo u materijalističkom
svijetu, trebamo se pobrinuti da
ne budemo površni i procjenjujemo ljude po vanjštini i odjeći
jer vanjski izgled nas lako
može zavarati.
Lea Radić, 7.a