direktorku Maks Plank institu-
ta za Istoriju nauke u Berlinu, koja
opisuje očekivanja naučnika izra-
zito živim pojmovima: “Mi smo u
stanju naelektrisanog uzbuđenja.
Meni rastu zazubice.” I vođa pro-
jekta Frédéric Kaplan, profesor digi-
talnih humanističkih nauka na EPFL
(École polytechnique fédérale de
Lausanne), poredi arhivsku zbirku
sa „tamnom materijom” - doku-
mentima koje gotovo niko pre nije
proučavao.”
Nove tehnologije daju
prošlosti novi život
Korišćenje big data i AI za rekon-
strukciju istorije Venecije u virtue-
lnom obliku, kako se veruje, ne samo
da će proučavanje ove istorije učiniti
daleko manje hermetičnom stvari,
već ono takođe može preoblikovati
naučničko razumevanje „demokra-
tizovanjem priča i omogućavanjem
istoričarima da rekonstruišu živote
stotina hiljada običnih ljudi - zanatli-
ja i trgovaca, izaslanika i uličnih pro-
davaca.” Sajt vremenske mašine pra-
ti taj razvoj kao „društvena mreža
srednjeg veka”, sposobna da „vra-
ti prošlost kao zajednički resurs za
budućnost”. No, Open Culture sma-
tra da bi ova komparacija u nekom
pogledu mogla biti nesrećna, jer
„društvene mreže, kao i većina isto-
Internet ogledalo Business & Technologies Magazine :: Broj 192
rijskih priča, postale su dominantne
uz pomoć poznatih imena”.
Nasuptrot tome, model Vremenske
mašine – koji bi uskoro mogao dove-
sti do virtuelnih mašina Amsterdama i
Pariza kreiranih uz pomoć AI – obećava
pogled koji je više na nivou ulica i koji,
pored toga, može da uključi javnost na
načine na koje zapečaćeni i zatvoreni
artefakti ne mogu.
„Mi istoričari smo kršteni prašinom
arhiva”, kaže Lorraine Daston. „Budu-
ćnost može biti drugačija.”
Budućnost Venecije, u stvarnom
životu, može biti neizvesna. No, za-
hvaljujući venecijanskoj vremenskoj
mašini, njena prošlost je spremna za
novi život... Io