proizvodi mogu zahtijevati tehničku dokumentaciju koja sadrţi testne podatke. To nije
uvijek moguće realizirati za sve aktivnosti od strane dobavljača i kupaca, te se tako moraju
često uključiti specijalizirane treće osobe. Osim toga, nacionalni propisi mogu zahtijevati da
takvo ispitivanje provode neovisna tijela, a posebno kada proizvodi imaju zdravstvene i
ekološke posljedice. Zapravo, ocjenjivanje sukladnosti je postao vaţan čimbenik svjetske
trgovine i često ga provode specijalizirane organizacije, kao što su inspekcijska i
certifikacijska tijela i laboratoriji za ispitivanje.
Ciljevi certificiranja proizvoda:
1. rješavanje potreba potrošača, korisnika i, općenito, svih zainteresiranih strana,
osiguravajući povjerenje u vezi ispunjenja propisanih uvjeta.
2. dopustiti dobavljačima da pokaţu na trţište da su njihovi proizvodi ispunili zadane uvjete
od strane nepristranog tijela treće strane.
3. osigurati povjerenje za one koji imaju interes u ispunjavanju uvjeta, tako da dobavljači
mogu učinkovito trgovati proizvodima.
Sheme certificiranja proizvoda
Sheme certifikacije za poljoprivredne i prehrambene proizvode jamče (kroz mehanizam
certifikacije) da odreĎene karakteristike ili svojstva proizvoda ili njegov proizvodni
postupak ili sustav budu ispunjene, putem utvrĎenih specifikacija. Tu se pokriva širok
spektar različitih inicijativa koje djeluju u različitim fazama lanca opskrbe hranom (prije ili
poslije farme, koji pokrivaju cijeli ili dio lanca opskrbe hranom, koji utječu na sve sektore ili
samo na jedan segment trţišta, itd). Oni mogu djelovati na razini business-to-business (B2B)
gdje je supermarket ili prerada krajnji primatelj informacija, ili na razini business-to-
consumer (B2C). Oni mogu koristiti logotipe iako mnogi, a posebno u sklopu B2B sheme,
to obično ne učine.
Razvoj programa certificiranja je uglavnom rezultat faktora kao što su socijalni zahtjevi za
odreĎene karakteristike proizvoda ili proizvodnog procesa s jedne strane (uglavnom za B2C
sheme), te ţelja operatora da se osigura da njihovi dobavljači ispune navedene uvjete, s
druge strane (uglavnom za B2B sheme). U području sigurnosti hrane, Uredba (EK-a) N.
178/2002 (kojom se utvrĎuju opća načela i uvjeti zakona o hrani), stavlja glavnu
odgovornost na proizvoĎačima hrane i prehrambenih proizvoda za osiguravanje da hrana i
hrana za ţivotinje udovoljavaju zahtjevima zakona o hrani i za provjeru da bude udovoljeno
propisanim zahtjevima. Veliki igrači u lancu opskrbe hranom često se oslanjaju na programe
certificiranja kako bi se uvjerili da proizvod ispunjava zahtjeve i da bi zaštitili svoj ugled i
odgovornost u slučaju incidenta u području sigurnosti hrane.
Privatni certifikat nije potreban kao dokaz usklaĎenosti sa zakonskim propisima. Svaka
privatna certificiranja za poljoprivredne i prehrambene sektore mora ostati na dobrovoljnoj
bazi. Ova praksa ne moţe se koristiti za razlikovanje proizvoda na trţištu.
Sheme za certifikaciju imaju sljedeće koristi:
• za spajanje sudionika u lancu opskrbe hranom, osiguravanjem standarda pa i zaštitom
odgovornosti i ugleda za tvrdnje o proizvodima i naljepnicama;
• za proizvoĎače, povećanjem pristupa trţištu, trţišnog udjela i marginama na proizvodima
za certificirane proizvode i takoĎer, povećanjem učinkovitosti i smanjenjem troškova
transakcija;
• potrošačima, pruţajući pouzdane informacije o proizvodu i procesu.
127