Igre bez granica Zbornik igara bez granica | Page 20

Neka puca, neka puca
Jedan učenik je sudac. Ostali smišljaju svoje tajno ime i šapuću sucu. Sudac
zapiše tajna imena. Na zemlju se postavi lopta. Svi igrači okupljeni u krug oko
lopte stave prst na nju. Vođa igre izgovara: "Neka puca, neka puca..." i
dodaje ime djeteta koje izabere. Prozvani brzo uzima loptu i pokušava
pogoditi nekoga od suigrača. Suigrači se smiju udaljiti 3 koraka natrag. Onaj
čije je ime sudac izgovorio, viče: “Stop!“. Svi ostali se u tom trenutku moraju
zaustaviti, a onaj koji ima loptu gađa bilo koga (najčešće najbližeg). Ako
promaši, ispada iz igre. Također, ispada ako učenik kojega gađa uhvati
loptu. Pogođeni (ili više njih) ispada iz igre. Ponovno se zauzima početni
položaj i igra počinje iz početka. Igra traje dok nisu pogođeni svi igrači.

Loptanje u centar
Djeca nacrtaju na bijeli komad papira veliki crni kolobar (metu). Papir se
pričvrsti na zid. Natječu se tko će više puta pogoditi u centar. Gađaju redom.
Tko prvi pogodi 20 puta, pobjednik je.

Lopte na jednu metu
Djeca odaberu dosta udaljenu metu. Tko ne uspije pogoditi daje nekakav
zalog, a tko baci dalje nego što je naznačena meta dobije vijenac na čelo.

20