UTJECAJ RAÈUNALNIH
IGARA NA DJECU
Video igre su dostupne za potrošaèe u posljednjih 30 godina. One su jedinstveni oblik zabave, jer potièu igraèe da postanu dio igre scenarija. To ima i pozitivne i negativne utjecaje na igraèe. Nekoliko znanstvenih studija objavljeno je s namjerom da istraže te utjecaje na današnju djecu. One pokazuju da video igre, osobito one s nasilnim sadržajem, èine tinejdžere više agresivnima. Djevojke igraju video igrice u prosjeku 5 sati tjedno, a djeèaci u prosjeku 13 sati tjedno.
Autor je takoðer izjavio da tinejdžeri koji igraju nasilne video igrice duže vrijeme:- Imaju tendenciju da su više agresivni- Skloni su sukobu sa svojim uèiteljima- Najèešæe sudjeluju u borbi sa svojim vršnjacima.
Pišu: Karlo Klemenèiæ i Filip Suèevac, 8. razred
Interaktivna kvaliteta video-igara razlikuje se od pasivnog gledanja televizije ili filmova, jer omoguæuje igraèima da postanu aktivni sudionici u igri scenarija. Istraživanja navode da igranje video-igara može poveæati agresivno ponašanje, jer se nasilna djela neprestano ponavljaju kroz video-igre.
Video-igre takoðer potaknu igraèe da se identificiraju s tim ulogama, tj. da igraju svoje omiljene likove. To se naziva“ first-person” video-igre, jer su igraèi u stanju donijeti odluke koje utjeèu na djelovanje lika. Nakon ogranièenoga iznosa vremena, igrajuæi nasilne video-igre, igraè može“ automatski prenijeti agresivne misli”. Znanstvenici su zakljuèili da su igraèi koji su imali iskustva u igranju nasilnih video-igara odgovorili s poveæanom razinom agresije kada su naišli na sukob.
Najznaèajniji ili barem najistraživaniji aspekt video-igara je njihov utjecaj na nasilnost. Dio današnjih igara je pun nasilja, što je odreðene znanstvene skupine navelo do zakljuèka da video-igre loše utjeèu na ljude baš tim opravdavanjem nasilja.
Prva video-igra sankcionirana zbog nasilnog sadržaja je Death Race 2000, u kojoj se moglo pregaziti pješake na ulici. Sam nasilni element je osiromašen tadašnjim grafièkim standardima. Protesti protiv ovakvih igara nisu èesti, ali postoje. Èulo se dosta izjava protiv video-igara nakon incidenta u amerièkoj srednjoj školi « Columbine » u kojoj su malodobni uèenici napravili pokolj. Krivnja je pala, meðu ostalim, na igre, što je medijski snažno razglašeno. Manje poznata èinjenica je da su neki od tih uèenika imali u sobama postere s vrlo nasilnim sadržajima, da su i inaèe bili agresivni i skloni nasilju te da su potjecali iz problematiènih obitelji. Bilo koja od ovih èinjenica mogla ih je gurnuti u manijakalni pokolj. Roditelji su prikazani kao nevine žrtve, a igre kao zla tvorevina koja im je djecu gurnula preko ruba. Vojni psiholog David Grossman ne ulazi u diskusiju oko toga utjeèu li igre na nasilnost, ali tvrdi da uèe malodobne ubojice kako ubijati.
IGRE, IGRE, IGRICE …
51