Oduvijek sam više voljela knjige, nego kazališne predstave, jer mi se èinilo da uvijek u kazalištu štede na rekvizitima. Zato sam si uvijek, èitajuæi, zamislila neku kuæu u kojoj sam bila i toèno sam znala gdje se što nalazi i jednostavno, dok sam èitala, zamišljala sam sliku onako kako ja želim. Ali u kazališnim predstavama su postavljali scenu onako kako njima odgovara, i zato ja baš nikada nisam voljela iæi u kazalište, sjediti na onim neudobnim stolicama, bilo mi je bolje doma zavaliti se u krevet s pudingom i èitati i zamišljati onako kako ja želim! No, ovaj puta, kada smo išli u kazalište, nije bilo tako.

Predstava je bila jako, jako zanimljiva i super je da nisam jako skretala pogled s nje, kao na prošlim predstavama. To je bila predstava,, Mrvice iz dnevnog boravka.”.

Evo, da vam preprièam ovu super- predstavu.

Ima jedan djeèak po imenu Janko. Ide u 5. razred, ima obitelj bez bojlera i u dugovima, èudnu obitelj. Mama ga zove Jankec. Mama mu je doma domaæica, ne radi. Tata izraðuje narukvice, a sestra je prava tinejdžerica- nepametna cura, ne zna èitati i to... Jedan dan tati je došao neki èovjek na dogovor za posao, kod njega je tata trebao raditi. Jankova mama se cijelo vrijeme smijala kao luda, a i tata. U školi je Jankec imao simpatiju: Moranu i svoga prijatelja Bumbara.

Jedan dan, kada mu je Bumbar došao u posjet, Janko mu je pokazao svoj projekt kojim želi zaraditi. A taj projekt je bio robot, koji, nažalost, nije još radio. Kada ga je napokon usavršio i upalio ga, to je bio pravi robot, ups, robotka. Ipak nije bio muško, no barem je radila, a Janko je odmah i nešto zamijetio: Robotka i Bumbar su se jedno drugom sviðali, vidio je kako su se jedno drugome smiješili.

Janko je odluèio pozvati svoju obitelj da im pokaže Robotku. Kada je došla cijela obitelj, zajedno s Jankom, Robotka je jednostavno ukipljeno sjedila, nije htjela ništa reæi... Zatim im se frižider pokvario i Jankova majka je odustala i odluèila se upisati na jogu i otada je njegova majka po cijele dane meditirala i glumila drvo, a u školi Janko je odluèio priæi Morani, no zabrljao je. Joj, zaboravila sam prije reæi da Janko nikada nije izrecitirao pjesmicu kako spada za 5. A njegova uèiteljica inspirirana jednim piscem je odluèila napraviti predstavu za kraj školske godine gdje je Janko morao recitirati pjesmicu. Prije školske predstave Janko je odluèio Morani darovati šunku jer je èuo da ljubav prolazi kroz želudac, i naravno, opet zabrljao. Janko se sramio recitirati pjesmicu pa je doma uvježbavao s Robotkom tako da bi ljudi vidjeli njegovo znanstveno èudo. Kada je predstava poèela, sve je bilo dobro, dok nije Robotka došla na scenu. Ona je samo šutjela i stajala i onda je Janko odluèio uzeti stvar u svoje ruke, i odrecitirao po prvi put u svom životu pjesmicu! I tako je predstava završila i Janko i Robotka su poèeli razgovarati. Na kraju su svi zajedno otišli na sladoled.

I tako je ova zanimljiva kazališna predstava završila, a vi zapamtite- nikada nemojte reæi NE predstavi! Evo, èekajte da doðe neka zabavna predstava i uživajte u njoj.

I naravno, te mrvice nitko nije prosipao, nego su te mrvice samo obièna metafora.

HORVATULJAK Horvatuljak | Page 39

„ Mrvice iz dnevnog boravka“

Peti i šesti razred u posjetu redakciji i tiskari Modre laste

starkama kroz Hrvatsku...