literarni radovi ...
Moj put zvjezdanom stazom
Jedne hladne zimske noæi sjedila sam na prozoru svoje sobe . Gledala sam nešto neobièno . Padao je snijeg , nebo je bilo puno zvijezdi koje su obasjavale ulice moga sela . Bilo je vrijeme božiænih praznika , baš taj dan bio je Badnjak . Toèno iznad moje kuæe kao da je poèeo neki zvjezdani put , vodio je duboko u šumu gdje je i završio .
Izašla sam van , krenula sam pogledom prema predivnoj zvjezdanoj stazi hodati do njezina kraja . Snijeg je poèeo padati u drugu stranu . Debele , bijele i guste pahuljice kao da su me gurale toèno prema smjeru zvjezdanog puta . Odjednom se dogodilo nešto jako èudno . Snijeg je opet promijenio svoj smjer , ali je ovaj put padao s tla prema nebu sve dok me guste , meke pahuljice nisu podigle na zvjezdanu stazu .
Nisam mogla vjerovati što mi se dogaða , stajala sam na zvijezdama . Odjednom se od nekuda stvorio neki mali èovjeèuljak . Bio je visine , pa otprilike do mog koljena , imao je malu zelenu kapicu s crvenim " coflekom ", crvene tajce , neke male neobiène cipelice . Imao je i okrugle oèi i crvene obrašèiæe . Podsjeæao me na vilenjake iz prièa , a nešto duboko u meni govorilo mi je da on to i jest . Obratio mi se kreštavim glasiæem . Rekao je samo ovo : " Poði za mnom ".
Sjeli smo na zvjezdanu stazu i kao po toboganu spustili se u duboku šumu . Malo me bilo strah . Tamo je bila njegova kuæica . Isprièao mi je svakakve prièe pa i one o svojim pustolovinama s Djedom Mrazom . Jeli smo božiæne medenjake i smijali se sve dok nisam zaspala . Juro poslije toga probudila sam se i bi je Božiæ . Mislila sam da sam sve sanjala dok na svom prozoru nisam pronašla kutijicu u kojoj je bio mali papiriæ na kojem je pisalo :" Zvjezdani put otkriva svašta pa i nove prijatelje èije ime nikad neæeš saznati ! Sretan Božiæ od srca ti želi tvoj mali prijatelj !".
Kada me mama pozvala u kuhinju svi smo si èestitali Božiæ , a na stolu su bile novine na kojima je pisalo : U NOÆI ISÈEKIVANJA BOŽIÆA NA NEBU SU VIÐENE SAONICE . Kada sam pogledala sliku , vidjela sam da je u saonicama Djed Mraz i moj mali prijatelj èije ime nikad neæu saznati .
Valentina Trtanj , 7 . razred
Priča o točki , pravopisnoj
Pravopisna točka je gledala kroz prozor i divila se prirodi , šumi i cvijeću dok su ju profesor i učenik u čudu gledali . Rekla je : „ Ah , kako je priroda lijepa . Mislim da je vrijeme da ja krenem na neko mjesto koje nije bilježnica ili knjiga . Idem u prirodu .“
Profesor i učenik su mislili da se nisu dovoljno naspavali pa im se pričinjavaju stvari pa su zato krenuli svaki svojim putem . Točka se spuštala niz školske stepenice i srela zarez . Plakao je .
Točka ga je tješila : „ Nemoj biti tužan . Reci mi , što se dogodilo ?“ Zarez je odgovorio : „ Uskličnik me istjerao iz rečenice , rekao je da ja ne pripadam tamo , šmrc .“ Točka ga je još tješila : „ Takvi su neki rečenični znakovi , pogotovo uskličnik , znaš da stalno zapovijeda . Nećeš vjerovati , meni se danas dogodilo nešto slično . Jedan dječak me želio izbrisati , ali sam ja pobjegla i krenula u prirodu .“ Zarez se iznenadio . „ I da znaš , povest ću te sa sobom “, rekla je točka .
I krenuše točka i zarez u šetnju po travi . U međuvremenu su se zaljubili .
Jedna je djevojčica pisala zadaću na klupi u parku . Točka i zarez su se ušuljali u njenu bilježnicu i sretno živjeli dok ih djevojčica nije izbrisala .
Ana Gorjanec , 6 . razred
PRVI LET MALE KAPLJICE
Mala kapljica zamolila je Veliku kapljicu da je nauči letjeti . Velika kapljica joj je pokazala kako se leti . Mala kapljica je probala , ali joj nije uspjelo . Bila je jako tužna . Njezini prijatelji Sunce i vjetar su je tješili i govorili da ne odustaje . Pokušavala je i pokušavala , ali nije uspijevala . Sljedeći dan je opet pokušala i uspjela . Bila je jako sretna i ponosna . S prijateljima se jako veselila , a oni su joj rekli da su znali da će uspjeti . Svaki dan je letjela i igrala se sa svojim prijateljima .
Barbara Harmicar 4 . razred
32