Putovanje jedne točke
Jedna toèka otišla je iz jedne prièe i željela je pronaæi mjesto u kojem je neæe htjeti obrisati, prekrižiti ili bilo kako maknuti. Željela je pronaæi neki tekst koji nije dugaèak, jer ako bi negdje otišla, uvijek bi morala tražiti mjesto u kojem se je nalazila, a nije željela biti ni u kratkom tekstu, jer bi bila sama i ne bi se imala s kim družiti.
Toèka je putovala i putovala, a nigdje nije mogla pronaæi posao. Odjednom je naletjela na neku srednju školu i odluèila je probati tamo. Ušla je unutra i naletjela na jedan uskliènik. Upitala ga je: Gospodine, tražim posao. Imate li neki tekst da nije niti predugaèak niti prekratak?
Imam jedan posao baš za vas. Tražimo srednju toèku u tri toèkice, reèe uskliènik. Toèka je odmah znala da ne želi taj posao, zato je zahvalila i krenula dalje. Toèka je satima hodala i razmišljala i odjednom je shvatila da se nalazi pred nekom drugom školom, no ova nije bila srednja, nego osnovna škola. Toèka je ušla unutra i vidjela neku toèku kako odlazi. Ona joj je prišla i upitala: Zašto odlaziš? Druga toèka je pogleda i odgovori: Dosta mi je više raditi sama! Želim posao u kojem æu biti s drugim toèkama. Zatim ju je prva toèka odmah uputila u srednju školu u kojoj može biti srednja toèka u tri toèkice. I jedna i druga su bile zadovoljne. Druga toèka je otišla, a prva toèka je dobila posao kao glavni lik u prièi. Bila je stvarno sretna što nije bila dio dvotoèja ili trotoèja. To je bio njen posao iz snova i ne bi ga mijenjala ni za što na svijetu.
Lukrecija Žibert, 6. razred literarni radovi...
Èudnovati sluèaj leptirice Mie
Bilo je to jednom davno. Bila sam ja samo jedna mala, bešćutna, ružna gusjenica. Brujala sam cestom, svakoga dana i svake noći.
Jednoga sam dana tako išla cestom i u nekom me času auto skoro pregazio, ali je u zadnji čas uspio stati. U autu je bila djevojčica po imenu Zara. Zara je imala dugu, crnu, kovrčavu, bujnu kosu i prekrasne bistroplave oči. Bila je jedna od najljepših djevojčica koje sam ikada vidjela. Zara je znala da ću se jednoga dana pretvoriti u leptira pa me je uzela ka svojoj kući.
Ona je kod kuće imala jednog leptira po imenu Leon. Bio je to jedan od najljepših leptira koje sam ikada vidjela. Bio je sav prekrasan, imao je prekrasna, prugama išarana krila, prekrasna ticala, a još ljepše tijelo u žarko crvenoj boji. Odmah sam se zaljubila.
Prošla su 3 tjedna moje zaljubljenosti. Ja sam se počela „ presvlačiti“ u leptira, bila sam presretna. Kada sam izašla iz bijele presvlake, odmah sam se pogledala u ogledalo i shvatila da
27 sam previše ružna da bi me itko pogledao. Bila sam tužna i počela sam plakati. Nakon što sam se isplakala, uslijedio je ŠOK. Shvatila sam da nema mog leptira. Tražila sam ga i tražila, a nikako ga nisam mogla naći. Zara je uplakana utrčala u sobu držeći mobitel u ruci. Prijateljica joj je rekla da je vidjela njezinoga leptira mrtvoga na cesti. Ja sam bila užasno tužna i nisam mogla doći k sebi. Bila sam toliko tužna da sam se od tuge i razboljela.
Nakon jednog tjedna Leon se pojavio živ i zdrav. Prišla sam mu i pitala ga nije li on mrtav, a on mi je da je bio na nekom seminaru za leptire. Zara je bila presretna, a ja i moj leptir Leon se nismo jedno od drugog odvajali ni sekundu.
Laura Holetić, 5. razred