pa pogled na te plantaže predstavlja posebnu atrakciju. Bogatstvu ove regije doprinosi i ribarska flota, koja se smatra najrazvijenijom i najboljom u Grčkoj, a riba ulovljena u Pefkiju i okolini najtraženija je na pijacama u Atini i Solunu i ima posebnu cenu.
Oni koji vole da ustanu rano mogu je u Pefkiju nabaviti veoma povoljno, a ljubazni ribari ne beže od toga ni da je očiste za istu cenu.
Osim prelepih plaža, Evia se ponosi i termalnim izvorima. Jedna od najpoznatijih je grčkih banja Edipsos, gde voda, temparature od 30 do 70 stepeni, izvire iz kamena na obali mora. Prirodni bazenčići sa toplom vodom i prelepi vodopadi, sa stena u plićaku, prava su meka za starije Grke. Mirne uličice, suvenirnice namenjene uglavnom starijima i hoteli sa spa centrima, deluju očaravajuće, i vraćaju vas u jedno zaboravljeno vreme kad se u ovakve banje nije išlo samo po zdravlje već i na provod. Zato i ne čudi što su u Edipsosu svome srcu lek pokušale da pronađu Merilin Monro i Marija Kalas, a svoje umorne kosti da ugreju Vinston Čerčil i naš kralj Petar Prvi Karađorđević.
Zato Grci vole da kažu kako je ova banja dobra za sve bolesti.
Pretpostavlja se da je Evia postala ostrvo tako što se odvojila od kopna prilikom nekog većeg zemljotresa, koji su inače karakteristični za ovo trusno područje. Na mestu gde je zaliv najuži, i gde su još u staroj Grčkoj napravili most, nalazi se glavni grad Halkida, koji je manjim delom na kopnu, a većim na ostrvu.
Stari most čini atraktivnim mogućnost da se sa njega posmatra smena plime i oseke, odnosno more ispod mosta teče kao reka i pravac menja dva puta u toku dana. Struje su tako jake da brodići jedva plove kada idu „ uz vodu“.
U centralnom delu ostrva je planinski vrh, pa se Evia u zimskim danima pretvara u mali ski centar, poput našeg Goča i gde opet dolaze isključivo Grci. Naravno, dok Srbi ne saznaju i za tu mogućnost.