Prodati (ni)je lako
Reče meni jedan Rade: “Imam pri
jatelja, jedno dete mu lekar, drugo
otišlo na jezike, treće neki umetnik i
njemu je lako - prodaće sve i rešio je
probleme”. Pod jedan, u savremenom
svetu sve je manje stvari koji nisu bi
znis, da ne budem grub pa da ne ka
žem da je sve biznis. Pod dva, videće
on to kako mu je “lako - prodaće sve”.
To “sve”, ta kompanija, je njegovo de
te koje je nastalo iz njegove, osniva
čeve, ljubavi sa osobom koju najviše
voli - sa samim sobom, i od kojeg će
se teško teško odvojiti. A i šta će da
radi kad se odvoji? (Da ide na peca
nje? Ma, hajte molim vas.) Isto važi i
za one koji nemaju direktne nasledni
ke. Nemaju oni, ali imaju njihovi braća
ili sestre, i garantujem vam da su se
bar jednom ta poodrasla deca, ili oče
vi im i matere, pomalo ponegde ras
pitivali ili rasčitavali na temu „porodič
nog prava i nasleđivanja”.
Hajdemo do kraja. Efraim Kišon, ču
veni satiričar, opisuje epizodu kad se
u poodmaklim godinama vraća sa pu