lokaciju, koja je bila u delu grada u
kom ima dosta novouseljenih stanova.
Vrlo dobro je definisao ciljne grupe i
primenio stvari koje je naučio na svom
prethodnom poslu. Popusti koje je
odobrio bili su odlični i u pravo vreme.
Svako ko se novi useljavao dolazio bi
u radnju po preporuci.
Jedan od problema koje je imao bio
je taj što nije mogao da preseli nikoga
iz postojećih radnji, jer je nova radnja
bila isuviše daleko. Zato je smatrao da
je najbolje da zaposli nekog iz kraja.
Tako je posle dvadeset obavljenih
razgovora primio Pile, Ponija i naravno
leteću Vevericu. Njih troje su bili odličan
tim; prodaja je išla odlično; kupci su
vrlo često posećivali radnju i kupovali
xxx
veći broj artikala. Sa njegove tačke
gledišta oni su bili sjajni prodavci koji
su izuzetno profesionalno i uspešno
obavljali svoj posao.
Zadovoljan radom nove radnje,
Kaktus se potpuno posvetio drugim
radnjama u kojima je bilo problema.
Međutim, posle godinu dana i u ovoj
radnji su se javili problemi. Kaktus je
probao sve što je naučio u prethodnoj
firmi: poslao ih je na obuku, promenio
je sistem zarada, čak je doveo i Ja-
zavca umesto leteće Veverice. Ništa
nije pomoglo. Po njemu, pokušao je
sve, ali su ljudi koji su tu radili bili ne-
zainteresovani i nisu više hteli da se
trude. U njegovoj glavi krivica je bila
u njima i bilo je vreme da ih zameni.
Gde je Kaktus pogrešio?
Kao i većina menadžera koji se
suočavaju sa ovakvom situacijom, on
je pogrešno identifikovao problem,
jer nije razumeo njegov uzrok. To
kako su zaposleni sada radili bio je
simptom grešaka koje je pravio od
samog početka. Ti simptomi su bili
dobro prikriveni okolnostima u kojima
se radnja nalazila, a on je navikao da
svako svoj posao radi profesionalno,
jer se sa time susretao ranije. Najveća
njegova greška je što se nije bavio
razvojem Pileta, Ponija i leteće Ve-
verice koliko je trebalo. I nije ih pri-
premio za promenu okolnosti, jer nije
bio svestan njihovog znanja.