brže, a nekad malo sporije u so-
ciološkom smislu, za to vreme se
kapitalizam kao ekonomski sistem
držao svog pravca zasnovanog na
privatnoj kontroli kapitala. Ovim su
se samo produbljivale protivrečnosti
koje nosi u sebi, a raspodelom da
1,5% stanovništva raspolaže sa 95%
svetskog bogatstva svakako smo se
više približili kastama u Indiji nego
očekivanom socijalnom napretku
ovog veka. Kapital je postao još
pokretljiviji, fleksibilniji, zahtevniji i
suroviji. Pošto se kapitalizam i zasniva
na konkurenciji, on je lako izašao kao
pobednik nad ponuđenim modelom
socijalizma. Kapitalizam je umeo
da se promoviše, na televiziji su se
vrtele reklame pune novih modela
automobila, vesele dečice i blistavih
osmeha za koje je zaslužna baš zubna
pasta XY. Socijalistička dogovorna
ekonomija nije imala bilo kakve šanse
da se dogovori ni sama sa sobom,
tako da su drugovi pokazali da oni
ne mogu da odvedu nigde drugde
nego u totalitarizam, doduše obojen
crveno. Onda, definitivnom propašću
socijalizma kakvog smo spoznali,
kapital dobija još veći zamah i veselo
skakuće po svetu. Države, posebno
siromašnije, željne da privuku strani
kapital šarmiraju ga svojim pod-
sticajnim merama kako bi moćan
kapital oplodnjom postao još moćniji
i tako još malo produbio jaz između
bogatih i siromašnih. Kapitalu je skoro
uvek bolje „tamo negde preko“, jer
je tamo izuzetno poželjna strana
investicija, poput dogme izdignuta
na tron „kreatora ili spasioca radnih
mesta i bolji život svih građana“. I to
sve dok firme kao Amazon ne plaćaju
ni dolara poreza!
Ljudi sve manje vremena imaju za
kulturu ili šire obrazovanje (obra-
zovanje koje je poželjno je jedino
usko stručno). Neki delovi grada
xxx