GM Business & Lifestyle #122 GM 122 PDF - Page 52

sam da se svaka, pa i najmanja emocija u meni zapravo povećava - mala sreća postaje euforija, mala tuga postaje drama. Morao sam kontrolirati emocije. Na mentalnom treningu naučio sam kako da se ne poistovjećujemo sa svojim emo- cijama nego da se odvojimo od njih i primijetimo da mi nismo te emocije. To sam morao vježbati da zadržim zdrav razum. Kad to čovjek uspije, a na antarktičkoj ekspediciji silom prilika mora uspjeti ako želiš preživjeti, onda postiže ono za što su stari grčki filozofi rekli da je najveća vlast na svijetu, a to je vlast nad sa- mim sobom. S kojim ste se sve opasnostima susretali? Što je bilo najteže? Vremenski uvjeti bili su konstantan vjetar u prsa i temperature između -12 i -27 stupnjeva, sa osjetom hladnoće koji pada do -50. Mala nepažnja mogla me dovesti do ozeblina, ali odlično sam se pripremio i bio cijelo vrijeme pribran, pa sam prošao sve bez problema. Najveća opasnost bile su ledenjačke pukotine. Kad bi ih snježni nanosi zatrpali tako da ih ne vidim, prijetio bi mi pad u njih i grozan kraj. Međutim i to se dobrom pripremom može potpuno izbjeći, a rizik se smanjiti na apsolutan minimum. Odgovorno tvrdim da je prosječna vožnja po našim cestama deset puta opasnija od dobro pripremljene antarktičke ekspedicije. Na kraju krajeva, statistika to potkrepljuje. Što je bio najteži zadatak, najveći izazov na tom putu? Najteže je uvijek pobijediti samog sebe. Ubiti onog papka u tebi koji ti govori da ti to ne možeš, da si jadan, xxx da radije ostaneš u fotelji i natočiš si još jedno piće ili pojedeš još nešto, ili još jednom padneš u zamku u koju si već sto put pao pa ti se već čini da je ona tvoje mjesto. Ali nije. Sloboda leži izvan zidova koje gradimo sami oko sebe. Ja rušim te svoje zidove već godinama, to me veseli. Život je prekratak da ga provedemo kao robovi svojih vlastitih slabosti i stra- hova. Kakav vam je bio osećaj kad ste stigli na cilj? Apsolutna ispunjenost. Sretna pra- znina. Mir. Ljubav. Zahvalnost. Pobjeda. Trijumf. Blaženstvo. Zona. Osmijeh. Na kraju puta – novi put Kakav je osećaj vratiti se nazad? Osjećam se odlično, kao i uvijek. Naučio sam ostvarivati svoje snove i živim život punim plućima, i po meni to je najbolji osjećaj koji netko može imati. Nakon što ostvariš veliki cilj, na kojem si radio intenzivno tri godine, kako bih se osjećao nego odlično. Također, osjećam zahvalnost prema brojnim ljudima koji su mi bili podrška da u tome uspijem, jer iako je to bila solo ekspedicija, pitanje je bih li u tome uspio da nisam imao svoje navijače, svoje „pleme sanjara“ Koji je idući „zadatak” šta pla- nirate? Moja životna partnerica Anđela i ja na Antartici smo se zaručili, a nakon povratka u Zagreb i vjenčali, a sada spremamo naše veliko zajedničko putovanje. Putovati ćemo cijelu 2019. godinu i provoditi naš novi, za- jednički projekt „Ljubav oko svijeta“. Istraživat ćemo što o ljubavi misle i kako je doživljavaju i žive pripadnici najrazličitijih i najegzotičnijih kultura na svim kontinentima, od najzabačenijih plemena lovaca i sakupljača u Africi i Oceaniji, do najmodernijih društva Zapada. Svaki tjedan proizvodit ćemo blogove i reportaže samo za članove našeg Kluba za ekspedicionizam i kulturu, pa pozivam sve zainteresirane da saznaju više o projektu i učlane se u naš klub preko naših stranica: www. kek.hr. Tamo također mogu direktno od nas nabaviti sve moje knjige.