GM Business & Lifestyle #122 GM 122 PDF - Page 51

Hodao sam od obale Antarktike do Južnog pola, rutom Hercules koja je dugačka 1.163 km, a sve skupa je trajalo 47 dana. U startu su mi sanjke bile teške 137 kg, svaki dan su bile kilogram i pol lakše kako sam trošio hranu. Hodao sam po 10 do 12 sati dnevno, ostalo vrijeme sam trošio na redovne stvari oko kampiranja - podizanje šatora, topljenje snijega da dobijem vodu, hranjenje, punjenje baterija preko solarnih ploča, pisanje ekspedicijskog dnevnika, komunikaciju s bazom i mojim timom... Malo po malo, vrijeme je prolazilo, nije bilo puno vremena za spavanje, nije bilo puno vremena za odmor, ali bila je to jedna lijepa rutina, i upravo je to bio izazov svaki dan - tu rutinu izvesti što učinkovitije i što brže, tako da budem što efikasniji. Što čovjeku prolazi kroz glavu? O čemu ste razmišljali... je li bilo kriza? Kako ste se nosili sa samoćom i činjenicom da je oko vas samo ogromno prostranstvo i divljina...? Ta samoća je bila najveći izazov od svega. Čovjeku je jako teško biti sam, zato što je naš um naučen da stalno prima raznorazne podražaje kroz na- ša osjetila. Ja sam bio lišen svih tih podražaja, u tom okolišu nije bilo ni mirisa ni zvukova, ničega za što bi se pogled uhvatio. Bio sam potpuno sam, kao u praznom prostoru, sve što je bilo moje se povećavalo. Zato sam morao jako paziti kako da kontroliram svoje misli i emocije, što sam učio na mentalnom treningu, ali sam po- djednako htio posvetiti to vrijeme ti- šini, uživati u njoj. Kao sam na svetu To je, bez sumnje, teško putovanje. Je li teže izdržati ga fizički, ili psi- hički? Što vam je bila motivacija u takvim situacijama? Još sam u pripremama naučio da je ekspedicija na Južni pol puno više mentalni izazov nego fizički, koliko god bilo teško i fizički prevaliti te kilometre, u ekstremnim uvjetima, vukući sanjke koje su bile u startu teške 137 kg. Ipak i unatoč tome, najveći izazov je onaj mentalni. Negdje na polovici svoje ekspedicije vjerojatno sam bio najizoliranija osoba na planeti, okružen sa nekoliko stotina kilometara leda - ne samo da nije bilo čovjeka oko mene, nego nije bilo ni jednog jedinog živog bića. Ali mene je ta samoća privlačila. Zašto je to veliki izazov? Zato što čovjek ne može biti sam sa sobom, zato što se boji što će zateći u toj tišini, hoće li naći nešto na dnu tog svog bića ili će ga prevladati užas ukoliko dozna da nema ničega. Mene je kopkalo to istraživanje vlastite nutrine, još otkad sam prvi puta vi- dio reportažu istraživača Naomija Uemure, Japanca koji je 1978. postao prvi čovjek koji je došao sam na Sje- verni pol. Nešto je kliknulo u meni, kad sam ga vidio zagledanog u taj beskrajan bijeli horizont koji ga je okruživao na sve strane. I ja sam se htio okružiti tim uvjetima i hodati danima prema tom horizontu. U takvim trenucima, sve što se događalo u meni bilo je pojačano. Ja sam bio sve što tamo postoji, sve što postoji bilo je u meni. Primijetio xxx